Zovem se Ane Stražičić Rodriguez – znana kao Ane Mljećka i živim u Sjedinjenim Američkim Državama.
Mnogi kažu kako sam jedna prava promotorica Lijepe naše i da s punim pravom taj naziv i zaslužujem jer sve što sam dosad radila, a kako bi proširila lijepu riječ o svom Mljetu i Hrvatskoj, radila sam s puno ljubavi, truda i – volonterski.
Član sam Izvršnog odbora American Croatian Congressa .
Godine 2014. predstavila sam svoju prvu knjigu, i inače jednu od prvih hrvatskih tradicionih kuharica na engleskom i hrvatskom jeziku naziva ‘U Kominu Ane Mljećke: Tradicionalna hrvatska kuhinja iz dubrovačkog kraja’.
Za svoj dugogofišnji volonterski rad dobila sam 2020.g. Priznanje od American Croatian Congressa za promoviranje Hrvatske, internacionalno promoviranje Mljeta i hrvatskih otoka te hrvatske kulturne baštine.
Dobila sam takodjer nagradu ‘Utjecajne hrvatske žene 2020..g. za promoviranje hrvatske kulture I umjetnosti .. HRT-2021.g. snimala je dokumentarni film “Ane Mljecka “ – fílmska priča univerzalne vrijednosti.koja portretira jednu ženu i jedan otok i njihovu neraskidivu vezu, film govori o tradicijskoj kulturi i svim izazovima da se ona sačuva u suvremenom svijetu.. Film govori o mojim kulinarskim vještinama ,mom humanitarnom angažmanu i doprinosu promociji hrvatskog indetiteta u svijetu .
Moj suprug Luis A Rodriguez je iz Puerto Rica i imamo dvoje divne djece Mlchelle Ramonita i Alberto Ilija koji su mi velika potpora u svemu śto radim i koja ponosno nose oba prezimena Rodriguez Strazicic i govore pored engleskog ,hrvatski i španjolski jezik . Moja djeca uvijek kažu da imaju tri domovine – SAD, Hrvatsku i Puerto Rico i prozvali su se CroRicancima . Osjećaju se jednako Hrvatima, Amerikancima i Portorikancima . Moj suprug je dobio priznanje od American Croatian Congressa za 2023.g.kao znak zahvalnosti za svi pomoć i potporu u kulturnim , humanitarnim i drugim akcijama među Hrvatima u NY ,sa kojima surađuje i neumorno volontira više od dva desetljeća.
Prezime Stražičić na Otoku Mljetu nastalo je 1493 .g .kad Mljet u sastavu Dubrovačke Republike dobiva autonomiju i bira svoga kneza svako sedan mijeseci.Izgradjen je Knežev Davor izmedju Sotnice i Sv.Vlaha .Na tom mijestu nalazila se stalna straža koja je čuvala ulaz prema Sotnici .Odatle su slali stražare po brdima koji su promatrali Mljetski Kanal i otvoreno more .Ako bi primjetili ratne brodove ili gusarske ladje to bi odmah dojavili vodji straže i knezu radi osiguravanja Otoka Mljeta i njegovih stanovnika .Prema potrebi vijest bi se prenosila barkama na vesla iz Sobre do Šipana ,a od Šipana bi je prenjeli Vijeću i Knezu u Dubrovnik .Glavni vodja stražarske,,čuvarske i promatračke službe bio je važna osoba na otoku te su po toj funkciji njega i njegovu dijecu počeli nazivat Stražičići i tako je nastalo originalno Mljetsko Prezime Stražičić kojih ima svugdje po svijetu .Tako sam se i ja doselila u Ameriku kao i mnogi moji Stražičići kojih na zapadnoj strani Amerike u Californiji , kao i od moga pradjeda brat Stjepan Stražičić koji je i Watsonvillu otvorio prvi hotel pod imenom Morning Star . Samo u Californiji ima oko 300 obitelji koji su porijekla Stražičić i svake godine održavaju u Santa Barbari Strazicic Picnik .Ima nas i u NY ,NJ ,Floridi .Ima nas po cijelome svijetu više nego na samome Mljeta! Mljet ima bogatu povijest i mnoge legende od Odiseja ,Nimfe Calypso, Sv. Pavla i bio je poznat po gusarima još od doba Ilira .Moj suprug je iz Puerto Rica ,iz mijesta Cabo Roji koji je bio gusarsko uporište i koji je bio inspiracija za snimanje filma Pirates of Caribbean. Tako da nas pored sličnog načIna života na otocima vezovaju i legende o gusarima .
“U 80-tim sam došla u Ameriku, u New York, u potrazi za boljim životom. Tu sam upoznala svoju ljubav Luisa A Rodriguez .Zasnovali smo obitelj i dolazili svako ljeto dva mjeseca u Hrvatsku, na Mljet gdje su djeca uživala kod svoje babe Zdravke. Zavoljeli su život na otoku, ribajući, plivajući i roneći. Naučili su mljetski dijalekt tako da mnogi kad čuju Michelle i ne vjeruju da je rođena u Americi. Osim što sam ih ja učila hrvatskom jeziku i povijesti vodila sam ih svaki petak u hrvatsku školu u naš Hrvatski centar na Manhattanu. A kao članovi Folklorne grupe Kardinal Stepinac NY naučili su plesati hrvatske plesove, pjevati hrvatske pjesme, dok Alberto zna i svirati tamburicu. Baš zbog dobrog poznavanja hrvatskog jezika Michelle često radi kao prevoditelj kad to zatreba.
Michelle je završila američki fakultet RIT-Croatia u Dubrovniku i ostala je živjeti na Mljetu “jer voli Mljet i sebe smatra Mljećkom.
Uvijek je voljela kad bi je zvala moja Mala Mljećka. Za jednu Amerikanku koja je završila američki fakultet turističkog smjera s diplomskim radom na temu – Ekonomski razvoj Mljeta i Hrvatskih otoka, sa znanjem tri strana jezika, s velikom ljubavi za Hrvatsku, radnim iskustvom kojega je stekla za vrijeme studiranja i stažem u EU Parlamentu, američkoj ambasadi u Zagrebu, fantastičnim komunikativnim osobinama motivacijom za stvaralaštvom i promoviranje Hrvatske kroz mnoge kulturne i humanitarne događaje, stvarno je teško povjerovati da je jednoj takvoj mladoj osobi iz iseljeništva teško naći posao. Ali Michelle s puno optimizma kaže da će se snaći, da će stvoriti sama sebi posao i stvorila ga je radeći na brodovima ,baš ono što voli jer želi ostati živjet u Hrvatskoj . Na kraju, uvijek se može vratiti u Ameriku.
Alberto je završio za pomorskog inženjera na SUNY Maritime Akademiji i nastavlja karijeru u US Coast Gard, gdje je upravo položio za časnika i za američku tankersku kompaniju . Nastavlja tradiciju poznatih dubrovačkih i mljetskih pomoraca koji su i danas vrlo poznati i cijenjeni u svijetu .Ipak krv nije voda!
Moj suprug Luis, po zanimanju kuhar, uklopio se jako lijepo u našu hrvatsku zajednicu u NY-u i često pomaže kuhati kad se organiziraju razne zabave ili humanitarne akcije, kao i na Hrvatskoj zemlji u NY za vrijeme piknika. Luis je moja najveća podrška u svemu što radim za promoviranje Hrvatske, Dubrovnika, Mljeta – kulturne baštine, gastronomije, humanitarnih akcija i fundraisinga. Napisala sam kuharicu (2013., drugo izdanje 2014-) Iz Komina Ane Mljećke-Tradicionalna kuhinja iz dubrovačkog kraja – Hrvatska kuhinja – zdrava mediteranska ishrana s kojom sam počela promovirati hrvatsku hranu u Americi. Promocije knjige bile su vrlo uspješne u NY, LA, Chicagu, Torontu, Dubrovniku i Mljetu. Organizirala sam i izložbu Hrvatske kulturne baštine – Vezovi i narodne nošnje iz Dubrovačkog kraja – Mljet, Konavle i Dubrovačko primorje u NY i Chicagu”, kaže nam Ane.
Pomogla sam i drugima pri organizaciji ne maloga broja fundraisinga i humanitarnih akcija, raznih zabava gdje se promovirala Hrvatska, a pogotovo Dubrovnik i Mljet. Za taj svoj rad dobila sam puno pohvala i nagrada od hrvatskih organizacija u svijetu.
Ali od svih nagrada najdraže su mi one pjesme koje su mi napisali mljetski pjesnici: Ivan Bamba Čumbelić, Ivica Hajdić i Matko Brzica. Biti inspiracija ovim divnim ,mljetskim pjesnicima velika mi je čast.
Naravno da ovo ne bi mogla sve postići da nije uz mene moja obitelj i veliki broj mojih dragih prijatelja u Hrvatskoj i Americi, a pogotovo u NY. Samo se želim od srca svima zahvaliti i poželjeti im puno sreće u zdravlja jer ćemo sigurno još imati puno festa i događaja na kojima ćemo zajedno raditi kao i do sada iz ljubavi, dobrotvornim radom za našu Hrvatsku, a posebno za našu hrvatsku zajednicu u NY. Posebno mi je stalo da moj otok Mljet, kojega je Britanski Times uvrstio u deset najljepših i najvažnijih otoka na svijetu, za kojega je jedan od najpoznatijih istraživača podmorja, Jacques Cousteau, rekao da ima najljepše podmorje na svijetu ,ali prije svega zbog svoje bogate prirodne raznolikosti, preko stotinjak endemskih i životinjskih vrsta zaštitimo UNESCOM. . Duboko se nadam da će se moj san i želje mnogih ljubitelja prirode ostvariti da moj lijepi Otok Mljet dobije zaštitu koja mu je neophodno potrebna i koja bi donijela do boljeg i kvalitetnijeg života i turističkog razvoja cijelog otoka.
Također sam potakla inicijativu da nam se vrati naše tradicionalno ribanje , koje su stavili pod ekonomsko gospodarski razvoj kad je Hrvatska potpisivala u EU ,i da se zaštiti kao autohtono nematerijalno dobro.
U zadnje vrijeme radim na “Cooking Classes with Ane Mljećka“(Satovi kuhanja s Anom Mljećkom).
Zahvaljujući profesorici Magdi Maver recepti iz moje knjige i način krpljenja mreža i vrša koristi se u Erasmus edukativnom programu EU i Školi za život pri Hrvatskom Ministarstvu kulture kao dio kulturne različitosti među narodima u EU .
Hrvatski iseljenici su sigurno najveći promotori Hrvatske u svijetu jer to radimo iz ljubavi prema našoj Domovini Hrvatskoj iz koje smo otišli svatko iz nekog svog razloga za boljim životom – svi imamo prijatelje kojima pričamo o Hrvatskoj, pozivamo ih na naše feste upoznajemo ih s našom kulturom, gastronomijom, vinima – a pogotovo s ljepotama naše lijepe domovine. Mnogi od njih dolaze baš zbog toga u Hrvatsku na odmor, a neki bi kao i nemali broj naših iseljenika ulagali u Hrvatsku što je otežano kompliciranom administracijom posebno nepovoljnim zakonima. Hrvatski iseljenici i bez ulaganja doprinose ekonomiji Hrvatske dolaskom na odmor i u posjetu svojim obiteljima i prijateljima a pogotovo pomažući svojim obiteljima u Hrvatskoj.
—Smatram da se svi moramo zapitati što možemo učiniti za našu Domovinu Hrvatsku bez obzira gdje živimo. Prošle godine održana je jedna festa u Restoranu Dubrovnik, čiji je vlasnik Lopuđanin Željko Tomić te smo promovirali hrvatska vina, a jednu malu donaciju smo dali za podršku humanitarnom radu grupe ‘Tata je tata’. U hrvatskoj zajednici u New Yorku imali smo dosad puno raznih fundraisinga za pomoć gdje treba, kao na primjer za djecu koja se dođu liječiti u Sjedinjene Američke Države, kao i za ljude koji se nađu u nevolji, za potresom zahvaćena područja, ne samo u Americi ili Hrvatskoj nego svugdje u svijetu.
Festa sv. Vlaha ima posebno mjesto u mom srcu, kao i u srcima svih Dubrovčana koji žive izvan Grada i svi imamo barjak Sv. Vlaha kojeg obavezno iznosimo na dan Feste Sv.Vlaha!
To je ‘dan ki dohodi nami jednom na godište’. Jako sam emotivna kad pričam o ovomu. Kad se učini Festa sv. Vlaha pa to je festa nad festama! Imamo i festanjule, obavezno se pjeva Himna sv. Vlaha i recitira Himna slobodi i bala se linđo. Ne okupe se samo Dubrovčani, već dovedemo i naše prijatelje. Uključena sam u hrvatsku zajednicu u New Yorku koja broji preko 10 tisuća obitelji. Za nas je važno mjesto okupljanja Hrvatski centar u New Yorku Nikola Tavelić .Riječ je o centru u sklopu Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela. Bitan je i rad Hrvatskog kulturnog društva Kardinal Stepinac koji je zadužen za održavanje hrvatskih piknika na Hrvatskoj Zemlji u New Jerseyu .
Inače, moja djeca su redovito nastupala, balala linđo i pjevala na svim događanjima na kojima su se okupljali Dubrovčani. Zanimljivo je kako je moja kći studirala u Dubrovniku na RIT-u I tijekom svih godina što je živjela u Dubrovniku i na Mljetu, išla je na Festu sv. Vlaha u mljetskoj nošnji.
Moramo čuvati našu kulturu, našu tradiciju, naš jezik i posebno naučiti našu djecu o hrvatskoj povijesti. Ako to ne budemo radili, bit će Hrvatske, ali bez Hrvata, bez hrvatske nacije jer će nam drugi krojiti budućnost. Trebamo odgajati našu djecu u hrvatskom duhui da vole svoju domovinu Hrvatsku .Trebamo se ćesto zapitat što možemo učinit za našu domovinu Hrvatsku bez obzira gdje živimo jer mi hrvatski iseljenici smo najbolji promotori i Ambasadori Hrvatske u svijetu jer je svuda nosim u srcu .
Ane Strazicic Rodriguez
