Chovet - Aspira Virtualni Muzej iseljeništva Dalmacije

Značajna hrvatska zajednica živi u Chovetu, mjestu od oko 2500 stanovnika, smještenom okom 400 km od Buenos Airesa. Gradić je osnovan 1923. godine, a smatra se da je 50% stanovništva hrvatskog podrijetla. Počeci dolaska Hrvata u Chovet vezuju se za prve godine stvaranja grada i vremena kada je u Argentinu godišnje dolazilo po 7000 Hrvata.

1.Ulaz u Chovet (fotografirala Branka Bezić Filipović)

Hrvatska zajednica u Chovetu je homogena, ali nemaju hrvatsko društvo, već se okupljaju u crkvi posvećenoj svetom Anti padovanskom. Crkva se gradila od 1936. do 1940. godine zahvaljujući svećeniku Leonardu Ruskoviću, iza kojega je došao Lino Pedišić i na kraju Amadeo Di Illio. U crkvi im je izrađen vitraj.

2. Crkva u Chovetu koju su izgradili Hrvati (fotografirala Branka Bezić Filipović)

3. Vitraj posvećen svećenicima Ruskoviću i Pedišiću (fotografirala Branka Bezić Filipović)

U blizini crkve nalazi se niska zgrada koja je postala prenoćište dječacima koje su doveli 1949. godine. Tamo ih je prihvatio otac franjevac Lino Pedišić (Pašman, 1918. – Buenos Aires, 1989.). On je po odluci nadređenih postao kapelan u Chovetu tri godine ranije, gdje je došao iz austrijskog Villacha preko Rima i Španjolske.[1] Godine 2009., prilikom obilježavanja 80. obljetnice dolaska dječaka u Chovet, Berislav Marović, koji je bio jedan od njih, ispričao je: U travnju 1949. godine došli smo u Buenos Aires. Već u svibnju padre Paško odveo je prve đake u ono što je kasnije postalo dječji zavod ”El Hogar de San Antonio”. Bili su to, osim mene, još Krešo Holuk i Stanko Marović. Prvu noć smo proveli kod Jakašinih dok se nije organizirao smještaj u domu. Bili smo jako dobro primljeni unatoč nekih nesuglasica koje su vladale između fratara i stanovništva. Naime, bilo je tu puno Dalmatinaca, a neki su još mahali putovnicama Austro – Ugarske i bilo im je teško priznati da su Hrvati. Prije nekoliko godina vratio sam se u Chovet. Nije više bilo fratara, a nije bilo ni djece, ali ostalo je nešto iza njih, a to je rad koji je doprinio da se danas svi osjećaju Hrvatima.

Dječji je zavod u Chovetu prestao s djelovanjem 1952. godine, kada su djeca prebačena u Miramar, na sjeveru pokrajine Cordoba. Tamo su franjevci nastavili štićenike pripremati za školovanje, učili su ih hrvatsku povijest i zemljopis, te domoljubne pjesme ne bi li sačuvali njihov hrvatski identitet.

4. Kuća u kojoj su bili smješteni dječaci dok su boravili u Chovetu (fotografirala Branka Bezić Filipović)

5. Dječaci s fratrima u Chovetu (arhiv Joze Vrljicka iz Buenos Airesa)

6. Nogometna momčad (arhiv Joze Vrljicka iz Buenos Airesa)

Hrvatski jezik malo se koristi, ali se ponešto ipak sačuvao. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, a razvijaju i sport, pa su iz Choveta argentinski nogometaši Ivan Gabrić (rođak mu je Tonči Gabrić, nekadašnji golman Hajduka) i Lucijano Pocrnjić, te odbojkaš Federico Franetović.

U Chovetu postoji i Hrvatska ulica, a na ulazu u grad vijori se hrvatska zastava. Na lokalnom groblju nalazi se 80% grobova s hrvatskim prezimenima.

Gradsko vijeće Choveta počastilo me 2019. godine odlukom da mi se dodijeli priznanje za rad s iseljeništvom, čime je na lijepi način nagrađen moj dugogodišnji trud.