U Hrvatskoj je s velikom radošću primljena vijest da je predsjednik Čilea 2022. godine postao Gabriel Boric Font, tridesetošestogodišnji Čileanac hrvatskoga podrijetla. Mnogima je to bilo ugodno iznenađenje premda tu činjenicu možemo nazvati prilično logičnim slijedom jer je hrvatska zajednica dala Čileu brojne političare i prije njega.
Poznata je činjenica da su čileanski Hrvati mahom školovali svoju djecu pa njihove potomke nalazimo u svim sferama društva bilo da se radi o obrazovanju, kulturi, mornarici, medicini, znanosti ili politici.
Stoga spomenimo neke koji su ostavili traga u čileanskoj politici. Još je 1970. godine predsjednički kandidat bio senator Radomiro Tomić Romero, ali ga je pretekao Salvador Allende (1970. – 1973.). Tomić Romero je rođen 1914. godine u mjestu Calama i bio je sin tamošnjega gradonačelnika Stipe Tomića (po majci Dvornika) i Marie Romero Garcia. Preminuo je u Santiagu de Chile 1992. godine. Njegovim imenom nazvan je jedan rudokop (Mina Radomiro Tomic) i jedna ulica u Antofagasti.
Vladimir Anselmo Sule Candia (Santiago de Čile, 1934. – Santiago de Čile, 2002.) bio je pravnik, predsjednik Radikalne partije Čilea, član kongresa i dopredsjednik društva Socialist Internacional. Znao je naglasiti da je bio prijatelj kubanskoga predsjednika Fidela Castra i britanskoga premijera Tonyja Blairea. Čileanski predsjednik Augusto Pinochet (1974. – 1990.) ga je progonio i poslao u zatvor na otoku Dawson pa je Sule kasnije pobjegao iz Čilea i jedno je vrijeme živio u inozemstvu.
Edmundo Perez Zujovic (Antofagasta, 1912. – Santiago de Čile, 1971.) je bio osnivač Demokršćanske stranke i ministar graditeljstva. Također je bio i ministar unutarnjih poslova, što je u rangu dopredsjednika republike. Uz tu funkciju vezana je nemila epizoda kada je naredio da se puca u nenaoružane bespravno naseljene ljude u gradu Puerto Montt, čime je želio obeshrabriti oporbu, a deset je ljudi izgubilo živote. I on sam je na kraju preminuo od posljedica atentata.
Slijedio je niz potomaka Hrvata na visokim političkim funkcijama. Bili su to:
Carlos Serka (Šerka), guverner i inženjer graditeljstva
Hernan Vodanovic, ministar pravosuđa
Carlos Mladinic, ministar poljoprivrede
Alejandro Jadresic, ministar energetike
Pedro Vuskovic, ministar gospodarstva
Miguel Poduje, ministar rudarstva
Miodrag Marinovic, dopredsjednik Zastupničkog doma Parlamenta
Zarko Luksic, zastupnik Zastupničkog doma
Baldo Prokurica, ministar obrane
Carolina Nevenka Goić Borojevic, zastupnica u Parlamentu
Gloria Vilicic Pena, guvernerka pokrajine Magallanes
Mateo Martinic Beros, župan pokrajine Magallanes
Roque Esteban Scarpa Martinic, župan pokrajine Magallanes
Alejandro Kusanovic Gluscevic, senator
Ivan Stipicic Marinelic, osnivač komunističke partije Magallanesa
Boris Stipicic Matic, županijski vijećnik
Alicia Stipicic, županijska vijećnica
Roberto Sahr Domjan, županijski vijećnik
Vicente Karelovic Vrandecic, županijski vijećnik
Liliana Kusanovic Marusic, županica pokrajine Magallanes
Claudio Radonic Jimenez, gradonačelnik Punta Arenasa
Lidia Amarales Osorio Peric, državna tajnica Ministarstva zdravstva
Ingrid Antonijevic Hahn, ministrica gospodarstva
Hernan Buchi Buć, ministar financija
Čak i ako je netko i izostavljen, iz navedenog je vidljivo kako je hrvatska zajednica u Čileu kad-tad trebala dati i predsjednika države. Gabriel Boric Font (Punta Arenas, 1986.) je predstavnik široke lijeve koalicije Apruebo dignitad (odobravam, podržavam dostojanstvo). Istaknuo se kao studentski vođa na Pravnom fakultetu, gdje nije imao vremena diplomirati. Njegov protukandidat bio je Jose Antonio Kast koji je podržavao neoliberalni model ekonomije naslijeđen još od predsjednika Pinocheta, protiv kojega su se građani pobunili. Unatoč tome što je Čile najstabilnija država Južne Amerike, 25 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) drži uski krug bogataša i velike su društvene nejednakosti. Boric je dobio mandat jer je ponudio decentralizaciju, brigu o okolišu, povećanje poreza na bogatstvo, šire socijalne usluge i veću dostupnost obrazovanja i zdravstvene usluge za sve. Važne položaje dao je ženama i zabranio elektrane na ugljen te dao prednost vjetroelektranama i solarnoj energiji. Slijedi promjena ustava i briga o Indijancima. Da bi pokazao skromnost odbio je stanovati u četvrtima Las Condes i Providencia. Čekamo da vidimo hoće li njegove pravedne ideje podržati Kongres u kojemu je 21 stranka.
Boric pripada četvrtoj generaciji čileanskih Hrvata. Njegov pradjed Ivo Borić, po majci Barišić, rodio se na otoku Ugljanu 1863. godine, u obitelji petero braće i jedne sestre. Zabilježeno je da je 1888. s bratom Šimom došao u Punta Arenas. Tražio je zlato na najjužnijim otocima u blizini Rta Horn, gdje je na jednom od njih, otoku Lennox 1891. kroz dva mjeseca 500 Dalmatinaca pronašlo 115 kg zlata. Na tom se otoku nalazi potok Arroyo Boric, nazvan po njemu. Ivo Borić se vratio na Ugljan da bi se tamo oženio Božicom Crnošija (rođena 1874.), a nakon rođenja prvoga sina otišli su živjeti u Punta Arenas. Tamo su dobili još desetoro djece, a među njima je bio i Luis Boric Crnosija, rođen 1908. godine, djed današnjega predsjednika. On se oženio Magdalenom Scarpa, po majci Martinic, pa je u obitelj iz Ugljana došla hvarsko-bračka nevjesta (Stari Grad/Pučišća). Imali su četvero djece. U tome braku rođen je Luis Javier Boric Scarpa predsjednikov otac, inženjer zaposlen u ENAP-u tvrtki za eksploataciju nafte. Sa suprugom Čileankom Mariom Font Aguilera dobio je tri sina, među kojima je i današnji predsjednik Gabriel Boric Font, rođen 1986. godine.
Uža obitelj aktualnog predsjednika dala je još poznatih osoba poput Ljube Boric povjesničarke, Vladimira Borica Crnosije prvoga biskupa iz Punta Arenasa i Roquea Scarpe Martinica župana pokrajine Magallanes.
Autorica: Branka Bezić Filipović, 2022.
Lektorirala: Lea Vrbančić