Cochabamba je grad osnovan u 16. stoljeću i smješten u plodnoj dolini u Andama na 2558 metara nadmorske visine u kojemu živi preko 600 000 stanovnika. Ime grada na kečuanskom[1] jeziku bi značilo „jezero i ravnica“.
Prema dr. Klementu Deradu i dr. Ivanu Čizmiću[2] prvu trgovinu u Cochabambi otvorili su braća Jakov i Jure Sabioncello iz Nerežišća još 1904. godine. Drugu trgovinu je otvorio Juraj Janković 1917. godine. Tridesetih godina 20. stoljeća bilo je i drugih poput Pučišćana Gelatovića i Plastića, Stjepana Jankovića i braće Eterović te Atne Zapkovića i Ivana Vlahovića, zatim Dračevićana Plastića i Alonza i Matije Žuvića pa Vicka Škarića iz Postira i Ante Bezmalinovića iz Nerežišća.
Nakon Prvoga svjetskog rata u Cochabambi je osnovano Jugoslavensko pripomoćno društvo koje je stalo na noge 1936. godine kada su u upravi bili: Petar Boneta predsjednik, Venancije Štambuk dopredsjednik, Vinko Vlahović tajnik, Miro Štambuk dotajnik, Vicko Škarić blagajnik, a vijećnici su bili Petar Tadić, Antun Eterović, Antun Milošević i Petar Turčinović.
U to vrijeme bilo je u Cochabambi osnovano sirotište za djecu naših doseljenika, a podignuto je i groblje.
Nakon Drugoga svjetskog rata grad je postao gospodarsko, kulturno i političko središte Bolivije. To je privuklo brojne Hrvate iz drugih krajeva države pa ga možemo nazvati najvećim središtem Bračana u Boliviji. Očito se to odnosilo i na druge, jer je kasnije, od 1982. do 2022. broj stanovnika porastao za pet puta.
Hrvati su se i dalje nastavili baviti trgovinom, ali se isticao i veliki broj intelektualaca, inženjera i profesora. U Cochabambi je djelovao i jugosalavenski počasni konzulat, a funkciju počasnog konzula obnašao je Hvaranin Luka Lavčević. Kasnije ga je, 1996. godine, naslijedio hotelijer Drago Muzevic, kao počasni konzul Republike Hrvatske, a na funkciji je bio dvadesetak godina, odnosno sve do svoje smrti 2017. godine.
Luka Lavčević s majkom Terezom i s unukom Moirom
Luka Lavčević i njegova čestitka
Članak iz 1956. povodom posjeta Luke i Jenny Lavčević domovini po prvi put nakon 24 godine
[1] Quechua je najznačajnija etnolingvistička zajednica južnoameričkih indijanskih naroda na području Perua, Ekvadora, Bolivije, Kolumbije, Argentine i Čilea koji govore taj jezik, nastao ekspanzivnom politikom Inka. Nakon što su ih Inke pokorile, prihvatili su njihov jezik i samo on ih povezuje, a ne smatraju se zbog toga istim narodom.
[2] Derado/Čizmić, Iseljenici otoka Brača, Brački zbornik br. XIII., Zagreb, 1982., str. 201 – 202
Branka Bezić Filipović
Lektorirala: Lea Vrbančić