Naseljavajući Južnu Ameriku, Hrvati su krajem 19.stoljeća došli i u Ecuador. Najprije su naselili pokrajinu Manabi, koja je smještena uz ocean i gradove Bahia de Caraquez i Mantu, te Guayaquil u pokrajini Guayas. Tamo i danas žive, a najmanje ih ima u glavnom gradu Quitu.
O Hrvatima u Ecuadoru, nemamo puno podataka. Između dva rata vodila se evidencija iseljavanja i vraćanja iseljenika, čime se bavio Iseljenički komesarijat, koji je djelovao pri Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja. Prema njihovom izvješću iz 1938. godine, u Ecuadoru je živjelo svega stotinjak Hrvata. Do danas se taj broj popeo na 4.000.
Dio Hrvata u Ecuadoru potječe s otoka srednje Dalmacije, kao npr. Pečarević, Tramontana i Marić s otoka Visa, Peribonio sa Hvara ili Kusanović i Radić s otoka Brača.
Dio je došao iz Konavala, poput obitelji Ćurlica, Kravarović, Knežević, Savinović i Uskoković.
Neki potječu iz unutrašnjosti Dalmacije poput obitelji Buljubašić iz Župe kraj Imotskog ili Barukčić iz Bosne.
Hrvati su se u početku u Ecuadoru bavili trgovinom. Krajem 19. stoljeća, privukla ih je potraga za palmom iz koje se dobivala biljna bjelokost (TAGUA – sjemenke koštane palme). Rasla je u planinama provincije Manabi, a izvozila se u Europu za proizvodnju dugmadi, koja se stavljala na fine košulje, dok nije izmišljena plastika. Danas se tagua koristi za izradu dugmadi samo u visokoj modi, a izrađuju se nakit i suveniri. Stablu treba 15 godina da naraste, a sjemenka se prije obrade na suncu suši tri mjeseca.
Val doseljavanja Hrvata, između dva rata, bio je vezan za proizvodnju banana, čime su se mahom bavili Višani, Hvarani i Dubrovčani. Ecuador je od 1956. godine, postao najveći izvoznik banana na svijetu. Danas, već ustaljenim putem, banane iz Ecuadora stižu u luku Rijeka.
Iza II svjetskog rata, doseljavanje se smanjilo, pa je više Hrvata privukao susjedni Peru. Ecuador je na glasu, kao mala i siromašna zemlja, zbog toga što su Ekvatorijanci komodni i nisu radišni. Naprotiv, zemlja pruža velike mogućnosti, jer je bogata rudama i ribom, a ima uvjete i za poljoprivredu i trgovinu. Kada dođu stranci, motivirani za rad, mogu se brzo i basnoslovno obogatiti.
Današnji Ecuador je republika, koja ima 22 pokrajine, na sjeveru graniči s Columbijom, a na jugu s Peruom, a pripada joj i pacifički otok Galapagos. Ecuador je dijelom smješten na Pacifiku, ima i planinski dio, te dio koji pripada Amazoniji, a sve to na teritoriju od oko 260.000 km2, što znači da je skoro 5 puta veći od Hrvatske. Možemo reći da Ecuador, u nekom smislu, ima i dosta sličnosti s Hrvatskom, jer nije velika zemlja, ali je zemljopisno raznolika. Povijesno, Ecuador su kao i Hrvatsku, napadali susjedi, pa je četiri puta bio u ratu s Peruom.
Prema popisu iz 2000. godine, Ecuador ima 12.500.000 stanovnika. Pošteno podijeljeno, pola broje muškarci, a pola žene.
I na kraju, da spomenemo najčešća hrvatska prezimena u Ecuadoru:
Beuta
Bjažević
Bijelić
Bodnica
Brborić
Buljubašić
Bugarija
Cindrić
Ćuka
Ćurlica
Diminić
Gvozdenović
Hablić
Hilje
Klindić
Knežević
Kravarović
Kovačević
Kusanović
Mandić
Marić
Marušić
Miletić
Munk
Panđić
Pehovac
Peribonio
Radić
Savinović
Srna
Tomšić
Topić
Tramontana
Uskoković
Vodopivec
Vušković
Branka Bezić Filipović