U Gig Harboru živi velika hrvatska zajednica. Mjesto je otkrio kapetan Charles Wilkes kada ga je zadesila snažna oluja uz obalu savezne države Washington 1840. godine. Svoj mali brod, gig, sklonio je u zaštićenu uvalu, koju je iduće godine ucrtao u kartu pod nazivom Gig Harbor. Međutim, osnivačem grada, koji danas broji oko 7 000 stanovnika, smatra se Sam Jerisich, Hrvat iz Kotora.
Jerisich, rođen 1833. godine, privučen pričama o zlatu u Kaliforniji, nekoliko puta oplovio je Rt Horn kako bi stigao na američku zapadnu obalu. Na Vancouver Islandu, u današnjoj Kanadi, oženio se Annom Willits, Indijankom plemena Penelakut. Zajedno s Peterom Goldsmithom iz Kotora i Johnom Farragueom iz Portugala 1867. godine ribario je u Puget Soundu, ali su se zbog nevremena morali skloniti u Gig Harbor. Tamo im se svidjelo pa su odlučili ostati. Jerisich je otišao po suprugu i kćer i izgradio je prvu kolibu te je na taj način pokrenuo naseljavanje te se zbog toga smatra osnivačem grada. Tako piše na informativnoj ploči u centru grada. Jerisich je iskrčio šumu da mu supruga može posaditi povrće. Ona je bila vješt lovac i tako je pribavljala meso za obitelj. Krpala je mreže, lovila je haringe i gavune i pravila je svijeće. Sam je lovio ribu mrežama koje su sami izrađivali. Osim toga imao je pušnicu za dimljenje ribe, a proizvodio je i riblje ulje pa se smatra i začetnikom profesionalnoga ribarstva u Gig Harboru. Jerisich je održavao dobre odnose s malim plemenom Puyallup-Nisqually Indijanaca. Zajedno s Farragueom izgradio je i prvu školsku zgradu.
Za Jerisichem su se doselili i drugi Hrvati, poput Bračanina Joea Doroticha, Lee Makovicha, Nicka Castelana, Johna Cosulicha te Hvarana Johna Novaka i Matta Petricha. Dalmatinci su se, u nedostatku drugih žena, ženili Indijankama, pa su im potomke u Gig Harboru zvali crnim Slavenima.
U Gig Harboru uočljiva su brojna hrvatska prezimena, poput Milatich, Jerkovich, Plancich, Dulcich, Skrivanich, Ancich, Borovich, Lovrovich, Babich. Po nekima od njih nazvane su i ulice.
Međutim, jedna od najupečatljivijih obitelji u gradu jesu Skansijevi iz Sumartina. Peter Skansie došao je u Ameriku 1889. godine, a nedugo zatim i njegova braća Andrew, Mitchell, Joseph i sestra Tomazina. Peter i Andrew bavili su se ribarstvom, dok su Mitchell i Joseph gradili brodove i na kraju trajekte pa su naveliko popravili transportnu povezanost unutar Puget Sounda. Koliko je poznato, izgradili su na stotine brodova.
Peter je ribario sa Samom Jerisichem i oženio se njegovom kćeri Melissom, koja je, nažalost, mlada preminula. Poslije je preko pisama upoznao Katu Borovich iz Sumartina. Njegov brat Andrew sa suprugom je Bertom imao petero djece: kćeri Clementinu i Jeromu te sinove Antona, Petera i Vincenta. Andrew je došao s Brača kao kamenoklesar pa je znao iskoristiti kamen s plaže da napravi temelje kuće, za sebe i za druge.
Vincent i Anton Skansie nisu se nikada oženili i živjeli su u kući svojih roditelja Berte i Andrewa. Njihova je želja bila da nakon njihove smrti posjed njihovih roditelja u centru Gig Harbora, smješten uz more, bude predan gradu i da ostane za buduće generacije. Tu je želju proveo u djelo njihov brat Peter i njegov sin Michael. Tako je nastao Skansie brothers park na čijem se terenu nalazi i Skansie Shed, nadstrešnica u kojoj se nalaze alati, vesla broda Avalon te mnoge druge sitnice, kao muzejski podsjetnik na jedno vrijeme i vrijedne ljude maloga grada. U Nacionalni registar povijesnih mjesta uvedena je 2002. godine u spomen na prve hrvatske doseljenike.
Mnogi dokovi u gradu nose hrvatska imena, poput Malich, Jerkovich, Bujacich, Anicich, Stanich, Lovrovich, Petrich i drugi.
Brojni su brodovi čiji su vlasnici hrvatskoga podrijetla, zato je impresivna fotografija u Skansie net shedu iz 1971. godine kada je bilo organizirano posvećenje ribarske flote.
Autorica: Branka Bezić Filipović
Lektorirala: dr. sc. Ivana Kurtović Budja