Ljubo Vidović rođen je u Kumboru u Boki kotorskoj 1847. godine od oca Dimitirja (rođen 1806.) i majke Anđele Abramović. Prema istraživanjima Milivoja Blaževića iz Državnoga arhiva u Šibeniku svi Vidovići potječu iz Primoštena. Po njemu su Dimtrije, ili čak otac mu Niko, imali neki sukob s austrougarskim vlastima oko vlastite zemlje, a kada im je sve došlo na vrh glave, odselili su se u Boku kotorsku. Dimitrije je bio pomorski kapetan i imao je četiri broda. Jednom prilikom su ga na putu u Italiju napali gusari i nikada se nije vratio. Nakon što je ta vijest stigla u Boku, supruga mu Anđela umrla je od infarkta, a iza nje su osim sina Ljube ostale i dvije kćeri Adrijana i Anđela. Ljubo se školovao za pomorca te je u dobi od 25 godina otišao u Urugvaj s dvojicom prijatelja (Marijanović i Curavić). U putovnici mu je pisalo da je Austriaco iz Dalmacije.
U Montevideu je Ljubo postao Julio i bio je jedan od osnivača Hrvatskoga doma, a oženio se Francuskinjom Agustinom Cassazus. Imali su petnaestero djece, od kojih je troje umrlo u najmlađoj dobi jer je u gradu vladala epidemija bolesti dišnih putova. Zbog toga se obitelj preselila u grad Colonia del Sacramento na ušće Río de la Plate. Tamo je Ljubo imao svoje brodove i bavio se prijevozom drva iz Buenos Airesa u Paragvaj. Plovidba rijekom bila je vrlo opasna zbog brojnih vrtloga i pješčanoga dna. Ljubo Julio patio je od visokoga tlaka i umro u dobi od 74 godine.
Ljubo Vidovic i Agustina Cassazus na vjenčanju (arhiv obitelji Vidović)
![](https://virtualnimuzej.aspira.hr/wp-content/uploads/2022/05/13-7.jpg)
Ljubo Vidovic na brodu (arhiv obitelji Vidović)
![](https://virtualnimuzej.aspira.hr/wp-content/uploads/2022/05/14-6-600x332.jpg)
Brod Ljube Vidovica (arhiv obitelji Vidović)
![](https://virtualnimuzej.aspira.hr/wp-content/uploads/2022/05/15-5-600x398.jpg)
Brod Ljube Vidovica (arhiv obitelji Vidovic)
![](https://virtualnimuzej.aspira.hr/wp-content/uploads/2022/05/16-3-600x408.jpg)
Jedan od brodova Ljube Vidovica koji je plovio od Buenos Airesa do Paragvaja (arhiv obitelji Vidovic)
Prema pričanju njegove unuke Sonie, u kući su se njegovali dalmatinski običaji. Riba se jela dva puta tjedno, a svaki je ručak imao četiri slijeda. Uz jelo se pilo vino pa su na stolu uvijek bile boca bijeloga i boca crnoga vina.
Sonia Vidovic je pjesnikinja, a jedna od njenih kćeri Elena Rivero Vidovic uspješna je slikarica, koja je izlagala i u Splitu.
![](https://virtualnimuzej.aspira.hr/wp-content/uploads/2022/05/18-3.jpg)
Split, 2008. godine otvorenje izložbe Elene Rivero Vidovic, slikarice (Ljubine unuke), na slici u sredini. Na slici lijevo je Branka Bezić Filipović, a desno Nela Žižić iz Muzeja grada Splita (arhiv Branke Bezić Filipović).
Autorica: Branka Bezić Filipović
Lektorirala: dr. sc. Ivana Kurtović Budja