Nada Pupačić je živjela u New Yorku i tamo je u Douglastonu (Queens) držala nastavu hrvatskog jezika. Povezala sam njenu dopunsku školu s osnovnom školom ‘’Lučac’’ iz Splita, pa su djeca razmjenjivala svoje likovne radove i crtala jedni  drugima. Bilo je to 2000. godine kada su tehnološke mogućnosti bile daleko iza današnjih.

 

   

 

Potom je gospođa Pupačić došla na ideju da okupi odrasle koji u New Yorku pišu poeziju na hrvatskom jeziku i pokrene udrugu unutar Hrvatske katoličke misije bl. Ivana Mertza u Astoriji, koju je vodio don Robert Zubović. Udrugu je nazvala Hrvatska iseljenička lirika New York, a odlučeno je da se okupljaju jednom godišnje. Prvu večer su održali u hrvatskom restoranu ‘’Terrace in the Sky’’ na Manhattanu, koji više ni ne postoji. Gospođa Pupačić, svjesna kako se jezik u iseljeništvu brzo gubi je procijenila da bi iza svake večeri trebalo objaviti zbirka.

 

 

Malo po malo su izašli iz New Yorka u druge američke i kanadske gradove, da bi potom nastupali u Evropi i u Hrvatskoj. Postali su i članovi American Croatian Congressa, a tijekom godina su se izmijenili ugledni recenzenti i urednici knjiga poput Igora Zidića, Mate Marasa, akademika Jakše Fiamenga, Đure Vidmarovića i drugih.

Okupljanja traju i danas. Petnaesta obljetnica je bila organizirana u New Yorku, odakle je sve krenulo, dvadeseta u Zadru, a ovogodišnja u Rimu.

 

 

Branka Bezić Filipović