Danas u Brazilu živi oko 70 000 Hrvata i njihovih potomaka, s tim da ih najviše ima na području Sao Paula. Okupljaju se u dva hrvatska društva. Jedno je Croacia Sacra Paulistana osnovano 1951. godine te je najstarije aktivno hrvatsko društvo u Brazilu. Trebalo je sedam godina da izgrade svoje sjedište, koje su svečano otvorili 1957. godine. Drugo je SADA (Sociedade de Amigos da Dalmacia) ili Društvo prijatelja Dalmacije smješteno u kvartu Mooca.
Croacia Sacra Paulistana (Facebook stranica društva)
Društvo prijatelja Dalmacije (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Potomci su to dijela onih iseljenika koji su već pri dolasku u Brazil završili na plantažama kave u skoro ropskom odnosu. Kada su se snašli, domogli su se Sao Paula i uglavnom zaposlili u tvornici za preradu pamuka čija zgrada danas ima funkciju centra za kulturu. Ironično je to da se vidi s groblja čija korčulanska prezimena iz Blata podsjećaju na egzodus od pred skoro sto godina.
Nekadašnja tvornica za preradu pamuka, a danas centar za kulturu
Neke od njihovih sudbina dio su Muzeja iseljeništva koji je otvoren u zgradi stare željezničke stanice u kojoj su doseljenici imali pravo na besplatan smještaj na tjedan dana. Nakon dugoga puta i dolaska u nepoznato, čak i takav smještaj puno je značio, makar je bio prilično lišen privatnosti u pretrpanim spavaonicama čije se replike mogu danas razgledati u muzeju. U vrijeme jednog mog posjeta 2016. godine ravnateljica muzeja je bila Marilla Bonas koja je hrvatskog podrijetla.
Sao Paulo, 2016., s lijeva su Fani Gavranić tadašnja predsjednica Društva prijatelja Dalmacije (preminula 6. 8. 2021.), Marilla Bonas ravnateljica Muzeja iseljeništva, također hrvatskog podrijetla i Branka Bezić Filipović (arhiva Branke Bezić Filipović)
Zgrada Muzeja iseljeništva u Sao Paulu (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Replika spavaonice iz nekadašnje željezničke postaje (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Pisma smještena u ladicama (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Digitalni prikaz na stolu (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Drveni zid s ugraviranim imenima svih doseljenika (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Postoje još neke zanimljivosti vezane uz Hrvate u Sao Paulu, primjerice Hrvatska ulica Rua Croacia), ali još uvijek je tamo i Titova ulica. Navodno, imaju i poprsje Josipa Broza Tita što ga je izradio kipar Antun Augustinčić.
Ploča Hrvatske ulice (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Detalj iz Hrvatske ulice u Sao Paulu (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Zgrada u Hrvatskoj ulici u Sao Paulu (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Titova ulica (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Još jedno monumentalno djelo vezano je uz naše kiparstvo. U Sao Paulu postoji veliki spomenik zastavama koji je izradio talijansko-brazilski kipar Victor Brecheret. Rođen je kao Vittorio Breheret u Farneseu pokraj Rima 1894. godine, a svoj procvat je doživio u Brazilu gdje je u Sao Paulu preminuo od srčanog zastoja 1955. godine. Naši ljudi smatraju da je bio učenik Ivana Meštrovića, ali u literaturi je zapisano da su Auguste Rodin i Ivan Meštrović na njega izvršili veliki utjecaj.
Spomenik zastavama Victora Brechereta, sljedbenika Ivana Meštrovića (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Noćna snimka Spomenika zastavama i reljefima (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Najveća katedrala u Južnoj Americi zove se Catedral da Se i nalazi se u Sao Paulu. Ova neogotička građevina počela se graditi 1913., a otvorena je 1954. godine povodom proslave 400. godišnjice od osnutka grada. Kupolu je majstorski bakrom obložio Bračanin Mate Bošković.
Catedral da Se, najveća katedrala u Sao Paulu čiju kupolu je bakrom obložio Mate Bošković
Kada ste u Brazilu, onda ništa ne može bez nogometa. Na gradskom stadionu Estadio municipal Paulo Machado de Carvalho nalazi se zanimljiv muzej posvećen sportskoj povijesti grada Sao Paula s naglaskom na nogomet i znamenitog igrača Pelea. Za nas je svakako radostan trenutak kada naiđemo na snimku hrvatske nogometne reprezentacije, ali to je samo zato jer je na Svjetskom prvenstvu 2014. godine Hrvatska igrala i izgubila 3:1 protiv reprezentacije Brazila, baš u Sao Paulu.
Stadion u Sao Paulu (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Veliki broj Hrvata u Sao Paulu je s Blata na Korčuli, a našla se tamo i jedna Splićanka, sada već pokojna Volga Šeman, koja mi je jednom prigodom ispričala:
„Moje ditinjstvo sam prošla u varošku školu i u dvor Ivančića i Radovnikovića u Plinarsku ulicu. Ka glavni navijač Hajduka, čekala bi da završi utakmica, kako bi s barba Ivom Radovnikovićem i Bearom slavili, noseći me na krkeć. Ka član poznate težačke obitelji Radovniković, moja mama udovica, uvik se brinula da učim, pa evo sve do danas, uvik sam u neku školu.“
Volga Šeman se rodila u Splitu 14. lipnja 1939. godine ili kako sama kaže u Velom Varošu u Hrvatskoj. Otac joj se zvao Ante PERIĆ, a majka Zorka RADOVNIKOVIĆ, sestra Ive Radovnikovića poznatoga nogometaša Hajduka.
Volga Šeman
„Vrag me namamija da se zaljubin u Brazilijanca Amadora Šemana, potomka hrvatskih iseljenika iz Blata na Korčuli pa sam 1959. godine došla živit u Brazil.“ pričala je gospođa Volga.
Od njihovo troje djece, kći Suzana rodila se u Splitu, a sinovi Sergio i Lukas u Sao Paulu. Volga Šeman radila je kao tajnica u diplomatskim predstavništvima i uvijek je promicala hrvatsku kulturu i jezik. Nositeljica je priznanja bivše države i povelje Matice iseljenika, a bila je vrlo aktivna i kao direktor kulture Društva prijatelja Dalmacije iz Sao Paula. Preminula je u Sao Paulu 2008. godine.
Pisma Volge Šeman
Mural koji je Volga Šeman oslikala na ulazu u Društvo prijatelja Dalmacije (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Amado Šeman (lijevo), suprug pokojne Volge i Oswaldo Muller, nekadašnji počasni konzul Republike Hrvatske u Sao Paulu, 2008. godine (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Nekadašnji predsjednici Društva prijatelja Dalmacije, Bačić i Šurjan (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Slike predsjednika Društva prijatelja Dalmacije Stanic Milata i Gallizije (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Jedan od predsjednika Društva prijatelja Dalmacije Kuzma Zaneti (fotografirala Branka Bezić Filipović)
2008. godine u organizaciji Branke Bezić Filipović, tadašnje voditeljice splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika u Catedral da Se održana je predstava „Prikazanje života svetoga Lovrinca mučenika“ u izvođenju Pučkog hvarskog kazališta, a posjetili su i ”Društvu prijatelja Dalmacije” (arhiva Branke Bezić Filipović)
Tatiana Barcotti (Barčot) članica ”Društva prijatelja Dalmacije” (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Katia Gavranic sa suprugom Gregoriom Bacicem, redateljem, 2016. godine (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Gregorio i Katia (kćerka Fani Gavranic)
Gabriel (1996.) sin Gregoria i Katia Fabio Gavranic, Katijin brat
Sao Paulo, 2016. godine, Beatriz mlada članica Društva prijatelja Dalmacije, inače kći zubarice Fatime Stanic Milat, u rukama drži lumbliju koju u društvu često rade prema originalnom blajskom receptu (fotografirala Branka Bezić Filipović)
Branka Bezić Filipović na Sajmu turizma u Sao Paulu gdje se skromno predstavio samo Dubrovnik (arhiva Branke Bezić Filipović)
Autorica: Branka Bezić Filipović
Lektorirala: Lea Vrbančić