Rođen u Sv. Roku pod Velebitom, četiri razreda osonovne škole završio sam u rodnom mjestu a ostatak u Zagrebu. Godine 1965. s roditeljima i sestrom odlazim iz Zagreba u Kanadu. Te iste godine sam počeo učiti engleski i 1966. sam se upisao u srednju školu u kanadskom gradiću Oakville i sa skupinom Hrvata osnovao hrvatski nogometni klub „Zagreb“ (kasnije preimenovan u „Velebit“). Poslije uspješno završene srednje škole 1971. godine upisao sam studij prirodnih znanosti na University of Waterloo u Kanadi; 1975. diplomirao prirodne znanosti i te iste godine sam dobio stipendiju i bio primljen na poslijediplomski studij programa „Istraživanja u medicini i zdravstvu“ na McGill University u Montrealu. Međutim, odlučio sam se za studij slavistike na svome bivšem sveučilištu (University of Waterloo) i tu postigao zvanje magistra humanističkih znanosti (ruska i komparativna književnost) 1977. godine. Odmah po završetku magisterija upisao sam treći akademski stupnaj (PhD) na kanadskom sveučilištu University of Alberta 1977.;  u sklopu programa proveo sam jedan semestar na Columbia University u New Yorku 1978. i jednu akademsku godinu 1979.-1980. na Zagrebačkom sveučilištu;  položio sve ispite i postao asistentom i kandidatom za doktorat 1981. godine. Životni put me ranih osamdesetih odvodi u Sydney u Australiju, gdje sam dobio mjesto lektora hrvatskog jezika na novoosnovanoj katedri slavistike.

Tu sam se posvetio čisto hrvatskim temama, u prvim godinama ustroju programa Hrvatskog studija i Hrvatske znanstvene zaklade, a devedesetih ustroju prvoga Centra Hrvatskih studija u svijetu, uz veoma aktivan angažman u hrvatskoj zajednici na ovom kontinentu/državi. Kao voditelj Hrvatskih studija, ravnatelj Centra Hrvatskih studija i glavni urednik časopisa Croatian Studies Review ostajem punih 37 godina, do umirovljenja početkom 2020. Međutim, i dalje ostajem urednikom CSR-a, jedinim sveučilišnim časopisom izvan Hrvatske, i vrlo aktivan član hrvatske zajednice. U svojoj dugogodišnjoj karijeri primio sam brojne australske, hrvatske i sveučilišne nagrade i  priznanja, među ostalima i počasni doktorat Sveučilišta u Splitu za svoje zasluge u očuvanju i promidžbi hrvatskoga jezika, hrvatske kulture, književnosti i hrvatskog identiteta općenito u hrvatskim zajednicama u Australiji i mnogo dalje i šire.

Smatram da je u životu veoma važno imati san i biti uporan i dobar u onome o čemu se sanja i čemu se teži. Sanjao sam kako bi jednoga dana volio biti učitelj i profesor jezikā, posebice hrvatskog. Prelaskom s prirodnih znanosti na slavistiku i humanistiku svoju sam priliku vidio upravo u  hrvatskom jeziku. I ta se prilika ostvarila zahvaljujući mom odličnom uspjehu te podršci i razumijevanju mojih mentora od kojih ni jedan nije bio Hrvat ili hrvatskog podrijetla. Kao dobar student bio sam dobitnik brojnih stipendija koje su se nudile samo najboljima. Štoviše, 1987. godine odigrao sam veliku ulogu, a moglo bi se reći čak i glavnu, da se otvori Katedra hrvatskog jezika na Sveučilištu Waterloo, na kojem sam proveo 7 uspješnih godina i iza sebe ostavio pozitivan i odličan trag. Posebno mi je zadovoljstvo što sam se pobrinuo i uspio osigurati da Hrvatski studiji, Centar Hrvatskih studija, publikacija CSR-a i djelatnosti Zaklade Hrvatskih studija za Australiju nastave živjeti i djelovati i poslije moga odlaska u mirovinu. Kao što proces reprodukcije osigurava kontinuitet i opstanak života tako i institucije mogu trajati dugo, ako im se osigura kontinuitet.  Kontinuitet jamči i pruža osjećaj stabilnosti i povezanosti s prošlošću te pomaže u oblikovanju razvoja zajednica i kultura tijekom vremena.

 

dr. mr.sc. Luka Budak