Mate Marko Buljan rođen je 1935. godine u imotskom Gornjem Podbablju. Kao mlađi sin kovača i odgojen u patrilinearnoj obitelji, očekivalo se da će Mate ostati u selu kako bi se brinuo o svojim roditeljima jer su dvojica njegove braće 1960. pješice pobjegla preko jugoslavenske granice zbog političkog i ekonomskog ugnjetavanja. Život u komunističkoj Jugoslaviji nije se poboljšao, čak ni nakon što je Tito otvorio jugoslavenske granice (1963.) kada su ljudi mogli legalno emigrirati u Zapadnu Njemačku raditi kao gastarbajteri. Egzodus Hrvata, posebno iz Dalmatinske zagore (Dalmatinske zagore), bio je sve veći jer su muškarci napuštali svoje obitelji i sela u potrazi za boljim životom ili ‘’trbuhom za kruhom’’.
Mate 1966. godine, poput većine radno sposobnih mladića, ostavio ženu i četvero male djece (7, 6, 4 i 1 godinu) i otišao raditi u Zapadnu Njemačku.
Dvije godine kasnije, 1968., Mate odlazi iz Zapadne Njemačke u SAD jer je jedan od njegove braće postao američki državljanin nakon što je dobio politički azil.
Za Matu su Sjedinjene Države doista bile obećana zemlja u kojoj se uz naporan rad, upornost i ustrajnost mogao ispuniti američki san.
Nakon što je dobio legalni boravak, 1971. Matina supruga i četvero djece su došli za njim u Sjedinjene Države, točnije u San Mateo, CA.
Mate je nadaren majstor, a rad rukama pripisuje svojim obiteljskim korijenima kovača. Mate se isticao u obradi metala, posebno lima, automehaničar, zatim inženjer održavanja velikih objekata, uključujući hotele i razne proizvodne tvrtke.
Krajem 1970-ih Mate i njegova obitelj otvorili su domove za starije osobe. Sva preuređenja i održavanje kuća izvodio je Mate.
Mate i njegova obitelj ugostili su brojne ugledne hrvatske posjetitelje u (glazbenike, političare, svećenike, pisce, pjesnike, filmske redatelje, profesore i dr.). Osobito kada je hrvatska dijaspora bila nužno gorivo za otimanje Hrvatske od komunističke Jugoslavije, Mate je nesebično pridonio mnogim hrvatskim ciljevima, uključujući, ali ne ograničavajući se na: promociju i sponzorstvo hrvatskog filma (Ostavština mog ujaka) koji je bio nominiran za najbolji strani film (Zlatni globus); sudjelovanje na Prvom saboru Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Zagrebu; donacija Veleposlanstvu RH u Washington D.C.; Hrvatski fond za stipendije i još mnogo toga.
Mate i dan danas kaže da mu je najveća ostavština to što su mu sva djeca u braku s Hrvatima, a unuci i praunuci tečno govore hrvatski jezik te što cijela njegova obitelj svake godine posjećuje Hrvatsku.
