Iseljenici su često pisali urednicima splitskih novina, pa je tako 25. travnja 1930. godine Pavao Karaman iz Kolumbije pisao Pučkoj prosvjeti. U samom uvodu hvali ime Jugoslavija i zahvaljuje kralju što je to ime ozakonio i okupio sve dobre i poštene sinove, koji će sve svoje dati na obranu tog imena.

U kontekstu toga vremena treba razumjeti da su većina iseljenika u Južnu Ameriku došli kao Austrijanci i da im je bilo primarno izaći iz Austrije, pa su rješenje hrvatskog pitanja vidjeli kroz ulazak u Jugoslaviju.

Karaman žali što su neki svoj doprinos narodnom oslobođenju dali krvlju, dok su oni iz daleka doprinijeli novcima.

S obzirom na to da se o Hrvatima u Kolumbiji malo pisalo Karamanov osvrt je vrijedna informacija iz prve ruke, pa kaže:

Zadnjih godina počeli su naši dolaziti u ovu zemlju. Većinom su zanatljie: zidari. Zadnje godine 1929. prestale su radnje i mnogi se iseliše za Panamu, Meksiko i Venezuelu. Ostao je mali broj, oko 100 ljudi. Podneblje je veoma ugodno i različito. Ima vručeg, umjerenog i studenog podneblja, t.j. prema morskoj visini. Poljodjelstvo je u patrijarhalnom stanju. Sve treba početi. Ovdašnji ljudi ne znadu što je poljodjelstvo. Zemlja je mnogo plodna. Maslina, vinograda i pitomog voćarstva nema. Pokušaji su učinjeni sa dobrim uspjehom. Jedan grozd prodaje se oko 60 dinara (otprilike ¾ eura 2023.). Vina ne čine jer vinograda nema. Pitomo se voće dovaža iz Sjeverne Amerike.

Zemljište je veliko i sposobno za kulturu. Ima veoma prostranih ravnica i brežuljaka, koji čekaju ljudski znoj da ga vjenčaju obilatim plodom. Zakoni doseljivanja su puni pogršaka i zato ima mli broj evropskih doseljenika. Sada se žive siromašno u veoma bogatoj zemlji. Ljudi ostavljaju polja i bježe u gradove.

Skora budućnost i današnja vlada: Konservativna vlada koja je na vlasti 45 godina, izgubila je na izborima dne 9. II. o. g. Na izborima za predsjednika vlade dobila je liberalna stranka, koja je u zadnji čas istupila s vlastitim kandidatom dr. Olaya Henerom. Konservativna stranka vodila je propagandu osam mjeseci i imala je dva kandidata: dra. Vasquez Cobo i dra. Guillermo Valencia. Liberalna stranka izašla je sa svojim knadidatom u siječnju, a početkom veljače pobijedila je sa preko 120 tisuća glasova. Imamo velike nade, prema pisanju američke štampe, u novog predsjednika. Dosadašnje su vlade zatvarale vrata strancima i stranom kapitalu i zato se u ovoj bogatoj zemlji sada živi siromašno. Program nove vlade bit će: otvaranje vrata stranom kapitalu i uređenje zakona o useljivanju.

Naša bi vlada (misli se na jugoslavnesku) učinila sebi i svojim građanima veliko dobro kada bi nastojala doći u doticaj s novom vladom, koja će doći na upravu 7. augusta o. god. Uvjeren sam da bi se mogla dobiti povoljna koncesija za naseljavanje našeg naroda u ovu zemlju u predjelima blagog i studenog podneblja, za gojenje maslina, loze, voćaka, žitarica i. t. d. Ovih proizvoda ovdje nema i uvjeren sam da će ovdje bolje uspijevati oni koji se budu bavili s time, nego li u drugim republikama gdje je već eksploatisano.

Imenovanje počasnog konsula: Ovdje su naši ljudi učinili molbu na vladu da se imenuje jednog počasnog konsula, ali ta molba nije imala uspjeha. Već je vrijeme da se i to pitanje uredi, da se vidi kako se vlada stara i za nas. Narodni ponos zahtijeva da se imenuje jugoslavenskog počasnog konsula u ovoj zemlji. Opravdane razloge ne treba nabrajati vladi koja želi imati na okupu svoje iseljenike.

Ovim riječima je završio svoje pismo Pavao Karaman.

 

 

 

Branka Bezić Filipović