Pučka prosvjeta je bila mjesečnik koji je izlazio u Splitu od 1921. do 1932. godine. Glavni urednik je bio Frano Ivanišević. Iseljenici su mu često pisali, a on je to objavljivao. Na unutrašnjoj strani korica pisala je cijena godišnje pretplate, koja je za Južnu Ameriku argent. pesosa 5. Slati u gotovu, papiru, čekom ili preko Poštanske štedionice u Beogradu. Plativo i utuživo u Splitu. Rukopise ne vraćamo.
Ispod se nalazila rubrika Poruke i odgovori, a neka se znala naći i iz Ekvadora:
Ivo Peribonio – Guayaquil. Sve je ono netočno i zlonamjerno napisano u listu ‘El Telegrafo’. Da kroz ulice Šibenika, Splita i Dubrovnika odzvanja ‘slatki Danteov jezik’ kao kroz ulice Rima, Firenze i Venecije, to je podla laž, koja je mogla izaći samo iz pera Attilia Descalgi. Talijani su poznati majstori izvrtavanja , zato im je ostala riječ u puku: ‘Latini su varalice stare’. Uručili smo Jugoslavenskom birou na znanje. Hvala vama na pažnji. Da ste zdravo i veselo! (Pučka prosvjeta, 1. 8. 1930. broj 8).
Priredila: Branka Bezić Filipović