Otok Chiloe je smješten otprilike na polovici čileanske obale na Pacifiku. Po površini je 20-ak puta veći od našega Brača, a najvažniji centar je grad Castro. U njemu živi oko 40 000 stanovnika i jedno je od najstarijih mjesta na otoku. Chiloe su u 16. stoljeću nastanili Španjolci koji su se pomiješali s lokalnim Indijancima plemena Huilliche i tako postali starosjediocima. Chiloti, kako zovu stanovnike otoka, su uvijek bili povezani s Dalmatincima s kojima su nekada dijelili najteže poslove. Zajednica je dugo bila zatvorena i izolirana te je tako postala svijet za sebe.
Prvi Hrvati su na otok Chiloe došli uglavnom s juga iz pokrajine Magallanes. Svi su bili Bračani, a bilo je to u razdoblju od 1910. do 1920. godine.
Otok je poznat po drvenim crkvama, ali još više po drvenim kućama, sojenicama, koje su pod zaštitom UNESCO-a. Sojenice na moru su ovdje potreba jer je velika razlika u dubini mora između plime i oseke. Jedno takvo naselje sojenica je u vlasništvu obitelji Burić, a zove se po Dalmaciji: Cabanos Palafitos Dalmacia. Izgrađeno je 2001. godine u okviru obiteljske tvrtke za iznajmljivanje turistima.
Među najpoznatijim obiteljima u Castru je bračka obitelj Yurac. Dr. Carlos Yurac, ginekolog, bio je jedan od osnivača hrvatskog kluba Circulo Chilote Yugoslavo de cultura, utemeljenog 1973. godine. Suosnivači su bili Alejandro Skarmeta Kusanovic, Ivo Goles Radnic i Vladimir Čaks. Klub se s vremenom ugasio, Yurac je otišao raditi u Santiago, da bi se zatim vratio i 2004. godine osnovao Club Croata Chiloe.
Carlos Yurac rodio se u Castru 1936. godine. Njegov otac, Petar Jurač Pitalo, došao je iz Bobovišća u Punta Arenas, zajedno s bratom Albertom i sestrom Lucijom. Alberto je otišao živjeti u Valparaiso, a Petar i Lucija u Castro 1920. godine. Ona se udala za Santiaga Serku (Šerka) iz Sumartina i nikada nije naučila španjolski jezik. Nije se družila ni s kim u Castru, a izlazila je samo u crkvu.
Dr. Carlos Yurac
Carlos Yurac i supruga Gloria, roditelji su sina Miroslava (liječnik) te dviju kćeri Danie (liječnica) i Vesne (arhitektica). U obitelji je tradicija da svaka generacija ima brod koji se zove „Dalmacia“.
Carlosov brat Alberto je bio docent Politehničkog instituta u Castru, a bio je posvećen novinarstvu u lokalnom listu „Diario el Llanquihue“. Preminuo je 1993. godine, a po njemu se imenovala ulica Calle Periodista Alberto Yurac Soto.
U Castru postoji još nekoliko ulica koje nose imena po Hrvatima. Jedna od njih je ulica Edmundo Perez Zujovic (1912. – 1971.), nazvana po Pelješćaninu, poduzetniku, političaru i osnivaču Demokršćanske stranke, koji je postao ministrom graditeljstva, a zatim i ministrom unutarnjih poslova, što je po rangu odgovaralo zamjeniku predsjednika republike. Na toj dužnosti zatekao se kada je u Puerto Monttu (najbliži grad na obali) policija pobila desetoricu nenaoružanih, bespravno naseljenih mještana, što je izazvalo pobunu u državi. Naime, postoji sumnja da je Zujovic naredio da se puca jer je time htio obeshrabriti opoziciju. Čileanski kantautor Victor Jara je u svojoj pjesmi „Pitanja o Puerto Monttu“, otvoreno pitao Zujovica zašto se pucalo na goloruke ljude. I sam Zujovic je postao žrtva slične akcije jer je član jedne terorističke organizacije pucao na njega kada je išao na posao pa je preminuo od posljedica atentata. Međutim, zbog funkcije koju je obnašao u čileanskim gradovima ulice nose njegovo ime.
U Castru jedna ulica nosi ime po Juliu Miserdi Peruzovicu, osnivaču vatrogasnog društva.
Tu je zatim i ulica Norman Garin Rojo koja nosi ime po hrvatskom zetu. Njegova supruga je bila Splićanka Jugana Borović koja ga je upoznala kada je posjetila svoju rodbinu u Santiagu. Par je živio u Antofagasti gdje su im se rodile kćeri Jadranka i Tatjana. Garin je bio odvjetnik u vladi predsjednika Salvadora Allendea. Kada je nakon puča na vlast došao Augusto Pinochet, Garin je završio u zatvoru, a supruga mu se s djecom vratila u Split, gdje je umrla 2020. godine. Dr. Yurac je se sjeća kao nastavnice hrvatskog jezika. Jugana Garin svoga supruga nikad više nije vidjela. On je nakon puštanja iz zatvora, do kraja života, živio u Castru.
Osnivanje hrvatskih vatrogasnih društava karakteristično je za cijeli Čile pa je tako bilo i u Castru gdje je 1959. godine osnovano „Dobrovoljno vatrogasno društvo Quinta Compania de Bomberos“. Osnivači društva su bili Domingo Yurac, Julio Barrienos Bilisco i Julio Miserda. Društvo je promijenilo ime u „Bomba Croata“ 2010. godine čemu je bila nazočna i Vesna Terzić tadašnja veleposlanica RH u Santiagu de Chile.
Iako djeluje da je izvan svih putova, u Castru je boravila i hrvatska redovnica blažena Marija Propetog Isusa Petković iz Blata na Korčuli, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri milosrđa svetog Franje. Živjela je u Južnoj Americi od 1940. do 1952. godine i tamo je osnovala brojne redovničke zajednice. Kako je, zbog zdravstvenih razloga, loše podnosila oštru klimu na jugu Čilea u Punta Arenasu, poslali su je u Castro da se oporavi.
Danas u redovničkoj zajednici u Castru živi Hrvatica, sestra Fides Mandica Babić, rođena u Metkoviću. Nakon završene srednje škole pristupila je hrvatskoj družbi Kćeri milosrđa T.S.R. svetog Franje u Blatu na Korčuli. Zatim je završila teološki studij na TBF-u u Zagrebu i predavala je vjeronauk. U Rimu je bila u službi vrhovne tajnice gdje se upoznala s radom družbinog apostolata u Južnoj Americi. Razmišljala je da jednog dana ode tamo da im pomogne i kada je za to došlo vrijeme, uputila je molbu vrhovnoj glavarici da je pusti u Čile. Došla je u Santiago 2016. godine i ubrzo se pokazala potreba da ode u Castro, gdje sada živi. Pomaže u školi, koju pohađa 26 srednjoškolskih učenica iz siromašnih obitelji, koje kod njih borave tijekom tjedna, a za vikend otiđu kući. Sestra Fides je zatekla misiju u lošem stanju, što zbog skromnih sredstava koje su sestre imale, a što zbog potresa iz 2016. godine. Sestra Fides je uspjela doći do nekih donacija i zahvalna je svim dobročiniteljima. Učinila je sve da i polaznice njihove škole imaju što ugodniji dom. Na kraju mi je rekla: „Posebno me veseli što sam ovdje srela i upoznala naše hrvatske iseljenike. Uvijek se radujem susretu s njima i zato mi je drago što ste nas posjetili. Hvala vam i želim vam puno uspjeha u radu na povezivanju iseljene Hrvatske s domovinom.“
Zajedno sa sestrom Fides posjetila sam jednu hrvatsku obitelj na samom jugu otoka Chiloe u gradu Quellon, stotinjak kilometara udaljenom od Castra. Tamo živi Miguel Vukasovic Kovacic, rođen u Punta Arenasu 1941. godine. Njegov otac Mijo Vukasović Sovulj (sin Filipa i Jerke Vukasović, rođen u Kučićima 1899.) došao je u Čile 1937. godine i živio je u Porveniru na Ognjenoj Zemlji, gdje je velika kolonija Hrvata iz okolice Omiša. Imali su farmu „Antonia“. Miguel se odlučio preseliti u Castro gdje je vlasnik hotela, restorana i prodavaonice. Miguelova kći Yasna bila je čileanska kandidatkinja za Miss svijeta 1997. godine. Miguel je član kluba „Club Croata Chiloe“ pa nam se pridružio u Castru na zajedničkom sastanku na koji je došlo 30-ak članova povodom mog posjeta. Iskoristila sam priliku da ih upoznam s mogućnostima koje im pružamo u Hrvatskoj po pitanju studiranja, učenja jezika i kulturne suradnje.
Mijo Vukasovic i supruga Haydee
Yasna s obitelji
Filip i Jerka Sovulj iz Kučića
Miguel (1899.) koji je došao u Čile 1937. i Antonija Kovačić Stanić
Autorica: Branka Bezić Filipović
Lektorirala: Lea Vrbančić