Potosi je smješten na 4090 metara nadmorske visine i spada među najviše gradove na svijetu. Osnovali su ga Španjolci u 16. stoljeću jer su tamo kovali novac od srebra što su ga eksploatirali iz planine Cerro Rico („bogato brdo“). U njemu danas živi oko 170 000 stanovnika, a zbog svoje ljepote upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Prvi Bračanin je došao u Potosi 1892. godine. Bio je to trgovac Andrija Kožulić, Ivanov, rođen u Milni 1865. godine.
Braća Ivanović iz Antofagaste osnovala su u Potosiju svoju trgovačku podružnicu, a za šefa su postavili Ivana Vladislavića. Nakon što mu je došao brat Jerko s Brača, Ivan Vladislavić je otkupio podružnicu i osnovao tvrtku „Braća Vladislavić“. Ivan je umro 1903. godine, a Jerko je nastavio i proširio posao. Izgradio je prvu električnu centralu 1910. godine, a prvi je u Potosiju uveo telefonsku službu. Imao je i tvornicu svijeća i sapuna, a unatoč gospodarskoj krizi posao je održao sve do Drugoga svjetskog rata.[1]
Jedna od najvećih trgovačkih tvrtki u Potosiju bila je u vlasništvu braće Matijaševića iz Sutivana, osnovana 1906. godine u kojoj su proizvodili svijeće od loja. Bio je to dobar posao jer je petrolej bio skup. Loj su uvozili iz južnog Čilea.
Bilo je i drugih trgovaca u Potosiju poput Karla Drpića, Maksa Štambuka, Pavla Ivanovića, Petra Vladislavića, Antuna Kirigina, Tome Vidovića, Vicka Mariševića i braće Šoljančić. Neki su bili vlasnici rudnika poput Andrije Ivanovića, Jakova Zenčića, Antuna Kirigina, Tome Vidovića i Marka Ugrinovića.[2]
Najbolji hotel u Potosiju koji se zvao „Londres“ je bio prvo u vlasništvu Mate Bonačića iz Milne, a potom od 1935. godine u vlasništvu Marka Salamunovića iz Postira.
U Potosiju se 1911. godine rodio Luis Lukšić, pjesnik, slikar i lutkarski umjetnik. Roditelji su mu došli iz Sutivana. Lukšić je 1929. godine otišao u Čile i u Santiagu je, upisavši medicinu, upoznao slikara Roka Matjašića koji mu je izradio odličan portret. Zajedno su putovali Čileom, slikali i organizirali izložbe te su se pridružili
[1] Lupis, Ivan, „Bračani u Boliviji“, u: Jutronić, Andre (ur.), Brački zbornik br. 2, Savjet za prosvjetu i kulturu NO kotora Brač, Split, 1954., str. 179.
[2] Čizmić / Derado, Brački zbornik XIII. – Iseljenici otoka Brača, Zagreb, 1982., str. 198. i 199.
Branka Bezić Filipović
Lektorirala: Lea Vrbančić