Zovem se Mateo Talia i rođen sam u Asunciónu u Paragvaju, 1957. godine. Potomak sam Mattea Talie, hrvatskog iseljenika koji je stigao u Paragvaj oko 1885. godine. Nije nam poznat točan datum njegova dolaska u ove krajeve. Moji prijatelji, hrvatski potomci, također ne znaju datume dolaska njihovih predaka, jer nisu pričali o svojoj prošlosti pa o njima nema nikakvih zapisa.

U želji da upoznam obiteljsku povijest, 2006. godine počeo sam sa svojom suprugom Ramonom Isabel Moreno de Talia istraživati ​​porijeklo svoga pradjeda. Počeli smo u arhivu Matičnog ureda gdje smo pronašli upise u Matičnu knjigu rođenih njegovo šestero djece i upis u Matičnu knjigu vjenčanih s mojom prabakom Maríom de los Ángeles Colombino. To je bilo moguće zahvaljujući strpljivoj pretrazi moje žene.

 

U tekstu je vidljiv potpis Matea Talie

 

Knjige su tada bile pisane rukom i vrlo ih je teško pročitati, ali je moja supruga primijetila potpis na dnu svakog zapisnika i shvatila je da odgovara potpisu mog pradjeda i to zbog sličnosti s mojim.

 

  Potpis Mattea Talie pradjeda

 

Potpis Matea Talie Colombina (djeda)

 

   Potpis Matea Talie Lamasa (sina)

 

   Potpis Matea Talie Cardoza (unuka)

 

 

Iz pronađenih zapisa mogli smo saznati da je moj pradjed (Matteo Talia) porijeklom s otoka “Mezzo”, današnjeg Lopuda u Dalmaciji, star 54 godine, zakoniti sin Antonija Talie, koji je poginuo na otoku 1875. godine i gospođe Marje Subianini, (nisam siguran za njeno prezime jer je dijelom teško čitljivo) 76-godišnje Austrijanke (tada je Dalmacija bila dio Austro – Ugarske).

Vlasnički list kuće koju je moj pradjed, Matteo Talia, kupio za stanovanje u Paragvaju, ima datum kada ju je preuzeo, a to je 8. svibnja 1886., dok je još bio samac. To bi bio najbliži datum dolasku mog pradjeda u Republiku Paragvaj. U toj kući je živio sve do svoje smrti u listopadu 1910.

Njegov prvi sin ANTONIO rodio se u prosincu 1890., potom se rodio MATEO (moj djed) 1892., ANTONIA 1894., MATEA 1895., SANTIAGO 1896. i VENANCIA u travnju 1899. Od njegovih šestero djece jedino je moj djed arhitekt Mateo ostao u Paragvaju, dok su ostali otišli živjeti u Argentinu.

Komisija zadužena za osnivanje društva SOCIEDAD SLAVA DE SOCORROS MUTUOS DE ASUNCIÓN sastala se 25. kolovoza 1889. u kući moga pradjeda Mattea, koja se nalazila na adresi Tebicuari 68, danas General Díaz.

 

                   

Pravilnik društva

 

Godine 1889. MATTEO TALIA dobio je narudžbu za izgradnju Slavo Pantheona, arhitektonske ljepotice na groblju Recoleta u Asunciónu. Snimila su ga braća Mirko i Stevo Seljan 1904. godine kada su na putu po Južnoj Americi opisali život Asunciona u to vrijeme.

 

                       

Fotografija braće Seljan

 

          

Pradjedov portret i fotografija koju smo dobili od rodbine s Lopuda

 

   

Moj djed M. Talia Colombino        Moj otac M. Talia Lamas

 

Ramona Isabel Moreno de Talia i Mateo Ángel Talia Cardozo (sjede). Stoje, s lijeva: Alejandro Mateo Talia Moreno, Cinthia María Bogarin, Mateo Rafael Talia Bogarin, María Cecilia Talia Moreno, Adriana Mariel Figueredo y Marcelo José Talia Moreno.

 

Članak o radu Mate Talie Colombina:

 

Prema ovom novinskom članku koji govori o djelima moga djeda, može se pročitati da je bio pomorski inženjer, što bi moglo objasniti moju ljubav prema brodovima. Naime, 1979. godine, na četvrtoj godini studija arhitekture, napravio sam gliser u od drveta.

 

 

         

 

Slijedeći obiteljsku tradiciju, diplomirao sam arhitektu na Arhitektonskom fakultetu Nacionalnog sveučilišta u Asunciónu 1981. i do danas sam izgradio više od 200.000 m2.

 

Uz podatke dobivene o mom pradjedu, stric moje supruge, koji je oženjen za Slovenku i živi u Sloveniji, bio je zadužen potražiti rođaka kojega sam poznavao, a koji je živio u Hrvatskoj i zvao se Tino Ettore. I tako smo dobili ovo pismo i RODNI LIST MOGA PRADJEDA MATTEA TALIA.

 

         

 

S pradjedovom rodnim listom sam zatražio i dobio hrvatsko državljanstvo 25. kolovoza 2008., a moja djeca 2011. godine.

Od tada se zalažemo za širenje kulture naših predaka i okupljanje hrvatskih potomaka u Paragvaju. Bili smo članovi osnivači PARAGVAJSKE UDRUGE HRVATA, a trenutno smo u KLUBU PARAGVAJSKIH HRVATA.

Moja kuća oduvijek je bila mjesto susreta hrvatskih potomaka, a 23. studenoga 2017. godine održan je kod nas KONZULARNI DAN uz nazočnost konzula u DOMAGOJA PROSOLIJA iz Veleposlanstva u Buenos Airesu.

 

   

 

Iste, 2017. godine, smo kod kuće ugostili don Zlatka Špehara koji nam je uručio primjerke svojih knjiga “Tragom Hrvata u Argentini, Paragvaju i Urugvaju” i “Hrvatskom niti u Argentini”.

 

 

Moja kći odvjetnica María Cecilia Talia Moreno izabrana je na dužnost tajnice Etičkog vijeća Hrvatskog kluba, čiji je slogan: ”Ujedinjeni snagom krvi”.

 

  Cecilia

 

Potom sam 15. kolovoza 2022. primio počasni naslov grofa od Zapolye, odličje koje nas još više obvezuje da i dalje promičemo zajedništvo i bratstvo među hrvatskim potomcima Paragvaja.

 

 

 

Pozdrav iz Paragvja od Mate Talie Cardoza