José (Josip) Pasinović rođen je 26. veljače 1860. u kotorskoj Dobroti. Roditelji su mu bili Krsto Pasinović, a majka Agnesa Radoničić. I Agnesa i Krsto pripadali su uglednim obiteljima iz Boke kotorske. José Pasinović studirao je vanjsku trgovinu u Trstu i od mladosti je pokazivao veliku intelektualnu sposobnost i vladanje jezicima. Govorio je i pisao materinji hrvatski, talijanski, španjolski, francuski i njemački jezik.
Njegovi rođaci bili su članovi Bokeljske mornarice, hrvatske bratovštine pomoraca iz Kotora. U ovoj bratovštini se isticala socijalno humanitarna nota, osobito pomaganje siromašnima i bolesnima. Jedna od komponenti bila je i vojno-pomorska. Cilj je bio osposobiti pripadnike mornarice za izvršavanje svojih zadaća obrane teritorijalnih voda.
Krsto Pasinović (1920.) i Ivan (Agnezin brat) Radoničić (1904.) kao dječaci u nošnji Bokeljske mornarice
José Pasinović pripadao je hrvatskoj političkoj sferi i bio je vrlo važan u hrvatskoj zajednici u Punta Arenasu u Čileu, gdje je živio. Zbog njegovih poslovnih sposobnosti i inteligencije, car Franjo Josip ga je imenovao predstavnikom Dalmacije u Punta Arenasu, koja je u to vrijeme bila dio Austro-Ugarskoga carstva. Imao je i pravo potpisa. Bio predsjednik Austrijskog društva uzajamne pomoći koje je kasnije preimenovano u Hrvatsko dobrotvorno društvo. Ovo je društvo pružalo ekonomsku potporu i azil hrvatskim useljenicima koji su dolazili u Čile. Iz toga je razloga moj prapradjed José Pasinović bio toliko važan u hrvatskoj zajednici u Čileu i ostao je vjeran hrvatskom osjećaju koji ga je definirao.
Pasinovićeva tvrtka u Punta Arenasu
Pasinović se oženio Mariom Juanom Tijoux Scudyer. Imali su kćer Martu rođenu u Santiagu de Čile (moju prabaku) koja je, poput oca, tijekom mladosti bila aktivna u hrvatskoj zajednici. Sudjelovala je u svim događanjima i održavala tradiciju svojih predaka prateći svoga oca na svečanostima. Marta Pasinović se udala za Enriquea Tijouxa Maynarda i iz toga braka je u Punta Arenasu rođena moja baka, Maria Josefina Agnes Tijoux Pasinović, 27. listopada 1923. u predjelu Leñadura.
Baka mi je pričala da bi se vikendom okupljala obitelj i da bi pjevali hrvatske pjesme i kušali jela koja je pripremala njena majka, zajedno sa svojim prijateljicama iz zajednice. José Pasinović bi se tiho povukao u razgovor o političkim temama, dok bi Marta i njezina kći uživale u ukusnoj sarmi s prijateljima i dobroj glazbi. Ručak bi završio kolačima. Svi su se trudili održati hrvatski osjećaj i tradiciju.
Godine 1929. José, Marta i María ukrcali su se na brod u argentinskom gradu Comodoro Rivadavia i emigrirali u Argentinu gdje su se smjestili u pansionu u četvrti Almagro grada Buenos Airesa. Dani su prolazili mirno, odlazilo se u kazalište, nalazilo s uglednim Hrvatima i tražilo u svakom kutku grada djeliće hrvatske kulture. Godine su prolazile, José je umro i bio je kremiran na groblju Chacarita.
María Josefina Agnes Tijoux Pasinović udala se za Jesúsa Gómeza i iz toga braka su rođene moja majka, Silvia Patricia Gómez i moja teta Adriana Gómez.
Jednom smo svi zajedno otišli na argentinsku obalu Atlantika i bacili pepeo Joséa i Marte Pasinović u more.
Od malena sam bila u doticaju s hrvatskim običajima i jezikom. Baka mi je uvijek pričala o događanjima koje je posjećivala u hrvatskoj zajednici u Čileu te o svom aktivnom i predanom sudjelovanju u čileanskoj zajednici. Ona se, zajedno s majkom, vikendom sastajala kako bi pjevala i jela tipična jela s Hrvatima Magallanesa. Istodobno, majka je i mene od malena motivirala da sudjelujem u Hrvatskoj zajednici Buenos Airesa, što trenutno radim svakog vikenda.
Sudjelujem u tamburaškoj skupini te u plesnoj skupini Igra Kolo.
Hrvatski osjećaj u mojoj obitelji traje od moga prapradjeda, koji je ostavio snažan trag u našoj obitelji što su moje prabaka i baka nastavile čuvati godinama.
Sjećam se da sam kao djevojčica slušala baku kako s mojom mamom za stolom priča hrvatski. Mama mi je pjevala hrvatske uspavanke, a vikendom bismo se s djecom iz zajednice okupljali na kuhanju jegulja.
Nikada neću zaboraviti ta vremena i nastaviti ću slaviti hrvatski osjećaj u Argentini.
Luisina prva s lijeva s grupom mladih Hrvata iz Buenos Airesa
Luisina Rampinini Pasinovich