Problemi Hrvata na Novome Zelandu za vrijeme prvoga svjetskog rata - Aspira Virtualni Muzej iseljeništva Dalmacije

1. Braća Petrich iz vremena kada su vadili smolu. Slijeva Tony, Mate Farac, Fabjan i Dick Matusich (fotografija iz knjige From Distant Villages, Stephena Jelicicha, Pharos Publications, 2008.)

Braća Fabjan (1878. – 1965.) i Tony (1882. – 1969.) Petrich rođeni su u Selcima kraj Staroga Grada, a odlučili su otići u Novi Zeland jer su ga smatrali zemljom mogućnosti. Prvi je otišao Fabjan 1898. godine, a za njim je 1904. došao i Tony. Fabjan je radio na farmi vlasnika Posinkovicha i oženio se Ninom Gilich. Tony je otišao u Auckland.

Započeo je Prvi svjetski rat i donio probleme našim ljudima, na jednaki način kao i u Australiji. Novozelandska vlada proglasila je saveznicima neprijatelja sve one koji su došli iz Austro-Ugarske. Hrvatima je bilo teško objasniti svoj status i htjeli su biti priznati kao Hrvati iz Dalmacije. U to vrijeme u Aucklandu je na hrvatskom jeziku izlazio časopis Zora, koji je uređivao George Skansie iz Sumartina. Kada je Austrija proglasila rat Srbiji 28. 7. 1914., Skansie je okupio Hrvate i u Aucklandu je osnovana Croatian Slavonian Independence Leage, koja je skupljala pomoć Srbiji. Smatrali su da će na taj način novozelandskim vlastima postati jasno da oni nisu ni Austrijanci ni neprijatelji. Tony Petrich bio je među sedmericom izabranih za skupljanje i slanje pomoći. U to vrijeme bio je i na čelu Croatian Publishing Co. Ltd. Organizirale su se čak i demonstracije ispred austrijskoga konzulata, koje su prošle mirno uz pjevanje hrvatskih pjesama. Novozelandska vlada nije popustila i ipak je proglasila neprijateljima sve koji su došli iz Austro-Ugarske, bilo da su naturalizirani ili ne. Policija je obilazila nalazišta smole te svima zabranila da odlaze dalje od 20 milja.

Unatoč humanitarnom angažmanu, Tony Petrich i George Erceg trebali su biti regrutirani. Obojica su odbila otići, a Vlada im je osigurala uvjete da ostanu. Neki su ih zbog toga izvrgavali kritikama, ali Tony se na to nije obazirao. Oženio se Ritom Evelyn Megerney 1916. godine. Osnovao je sportsko društvo Sokol te nastavio raditi na vađenju smole i izradbi cigla.

2. Lijevo Marin Lunjevich, desno Fabjan Petrich, supruga Nina i sin Ivan 1912. godine (izvor kao pod 1.).

3. Tony Petrich (izvor kao pod 1.).

Fabjan se okrenuo ribarstvu. Udružio se sa Zivkom Gilichem (Leo Gaelic), bratom svoje supruge, i 1920. otvorili su tvornicu sardina. Poslije se odvojio i otvorio je Sardines and Marine Products NZ Ltd., gdje je htio upotrijebiti svoje iskustvo s Hvara no nedostajali su mu ulagači jer je nastupila kriza. Na kraju se ostavio proizvodnje i potpuno okrenuo ribarstvu.

Neki su se novozelandski Dalmatinci ipak morali boriti u Prvome svjetskom ratu. Povodom 100. obljetnice završetka rata u prostorijama društva Dalmatian Cultural Society organizirana je izložba u spomen na one koji su u ratu sudjelovali.