Iako su bili daleko od domovine, Dalmatinci koji su se zatekli na Novome Zelandu i u Australiji, za vrijeme Prvoga svjetskog rata, imali su velikih problema.

Mary Stenning[1], proučavajući arhive u Australiji, naišla je na popise onih koji su bili internirani u logorima na području Novoga Južnog Walesa. Naime, početkom rata Vlada Australije donijela je odluku da se registriraju svi oni u dobi od preko 15 godina koji su došli u Australiju iz Austro-Ugarske Monarhije. Često se to odnosilo i na one koji su već bili dobili australsko državljanstvo. Ta odluka je osobito pogodila Hrvate, Slovence i Crnogorce. Iako oni nisu bili po nacionalnosti Austrijanci, njihove su domovine bile pod austrijskom vlašću, pa su bili smatrani Austrijancima, a samim tim i saveznicima neprijatelja. Uzalud su pokušavali dokazati da im do Austrije nije bilo niti najmanje stalo. Zatvarani su u kampove od 1914. do 1918. godine na područjima na kojim su se zatekli, a zatim su ih slali u centralni kamp u Liverpool kraj Sydneyja.[2] U Novome Južnom Walesu zabilježeno ih je 13.

 

1. Kamp u Liverpoolu koji je naslikao jedan Hrvat za vrijeme zatočeništva u kampu za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Na vrhu su grbovi Dalmacije, Hrvatske i Bosne, a na vrpci piše Živila Hrvatska. U donjem dijelu piše: Uspomena na moje zarobljeničtvo u Kiverpoolu, NSW, Australia 1916. (iz knjige Ilije Šutala)

 

Neke od tih pojedinačnih slučajeva u državi Victoria opisao je Ilija Šutalo iz Melbourna u svojoj knjizi Croatians in Australia, pioneers, settles and their descendants (Wakefield Press, 2004.), poput:

Josepha Catarinicha rođenoga u Rijeci 1847. godine u obitelji Josipa i Katarine. Ne zna se kada je stigao u Victoriju, ali je zabilježeno da se oženio 1877. godine Margaretom McKenna te da su imali trojicu sinova. Catarinich je došao kao mornar, ali je poslije postao kapetan i plovio je na britanskome trgovačkom brodu između Melbournea i Wynyarda na Tasmaniji. Postojala je prepiska između kapetana Catarinicha i policije koji je tražio da mu dopuste da i dalje plovi na trgovačkim brodovima te molio da ga ne smatraju neprijateljem. Dozvola mu je bila odobrena, ali je poslije izgubljena, pa je postupak bio ponovno pokrenut nakon završetka rata. Zabilježeno je da je umro 1923. godine.

Kapetan George Mersuglia, rođen je u Kotoru 1857. godine. Iz prepiske s praunukom vidljivo je da je bio mornar i čini se da je napustio brod po dolasku u Victoriu kao dvadesetšestogodišnjak. Zabilježeno je da se vjenčao s Christinom Stansforth 1888. godine i da su se skrasili istočno od Melbournea. U arhivima je zapisano da je plovio na parobrodima na jezerima Gippsland od 1886. do 1913. godine kao kapetan. Od 1913. godine radio je u Geelong Harbor Trust.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Mersuglia je ostao bez posla u luci jer je bio proglašen saveznikom neprijatelja. Nije ga zaštitila ni činjenica da je primio australsko državljanstvo još 1899. godine.

Nevolja ne dolazi sama pa mu je 1915. godine preminuo sin Frances, dvadesetsedmogodišnji knjigovođa. Mersuglia je uputio dopis Obavještajnoj agenciji s molbom da ga se vrati na posao jer je morao skrbiti o supruzi i trinaestogodišnjoj kćeri Elizabeth. Dobio je pisma preporuke od policije, kao i od nadređenih u Geelong Harbor Trustu pa mu je na kraju bilo dopušteno raditi na dokovima i pristaništima na tom području. George Mersuglia umro je 1927. godine, u dobi od 70 godina. Njegovi potomci i dalje žive u Victoriji.

Autorica: Branka Bezić Filipović
Lektorica: dr.sc. Ivana Kurtović Budja

 

[1] Mary Stenning bila je kći Mate i Milice Alagić, rođene Vodanović, koji su došli u Australiju 1920. godine
[2] Stenning, Mary, Croatian and Slav Pioneers of Australia, vlastita naklada, Sydney, 1999. godine, str. 144.