Santa Cruz de la Sierra je najveći grad u Boliviji u kojemu živi oko 1 900 000 stanovnika, a smješten je na svega 400 metara nadmorske visine pa se za razliku od ostalih gradova ne nalazi u Andama, već se s njegovih ulica vide Ande.

Hrvatska zajednica u Santa Cruzu je najmlađa u državi. Smatra se da je prvi u taj grad stigao Mateo Kuljiš iz La Paza 1945. godine, gdje se 1938. godine pridružio stričevima Juri i Stipi. Kuljiš je rođen na Visu u obitelji Rade i Katice, rođene Ilić.

Kako se priča volio je nogomet, naročito splitski „Hajduk“, ali i lokalni klub „Blooming“.

U Santa Cruzu Kuljiš je otvorio trgovinu obućom. Posao mu je išao dobro pa je postao i vlasnik kožare koju je nazvao „Vis Kuljiš“. S vremenom je osnovao i medicinsku službu za svoje radnike koja se proširila na cijeli grad. Potom je otvorio i tvrtku za elektrifikaciju i telekomunikaciju te banku na čijem je čelu bio 15 godina, a imenovan je i počasnim konzulom Jugoslavije 1964. godine.

Danas funkciju počasnog konzula Republike Hrvatske u Santa Cruzu de la Sierra obnaša Zagrepčanin Robert Jakubek koji je tu došao živjeti nakon ženidbe Jasminkom Marinković, a upoznao ju je kada je iz rodne Bolivije došla studirati u Hrvatsku te su bili kolege na Građevinskom fakultetu. Na isti su se način upoznali i njeni roditelji, otac Silvo (rođen 1926. godine) i majka Rajka, koji su se 1952. godine pridružili njegovom ocu Marinku (rođen 1904. godine) koji je otišao u Boliviju iz Donjeg Humca na Braču 1928. godine. Kao diplomirani agronom Silvo je postao uspješan vlasnik tisuća grla stoke.

Hrvati u Santa Cruzu okupljaju se oko dvojice svećenika i to u biskupiji gdje već preko pola stoljeća djeluje dominikanac – misionar fra Karlo Ćavar i u kapucinskoj misiji Minero gdje djeluje kapucin – misionar fra Ivica Vrbić. Obojica su držali svetu misu u crkvi Prečistoga srca Marijinog pred sastanak Hrvata Južne Amerike, koji je održan od 28. do 30. travnja 2016. godine u Santa Cruzu.

Tom se prilikom okupila posebna radna komisija koja je analizirala društveno političku problematiku hrvatskog iseljeništva u Južnoj Americi. Članovi komisije bili su: Sandro Zlatar iz Perua, Rosa Simunovic, Kathia Sapunar Pavlov, Pedro Marinov Martinic, Mateo Radnic Franulic, Ljubo Radnic Franulic i Marcial Barbosa Sfarcic iz Čilea te Drago Muzevic, Visnja Domic, Brayan Nigoevic i Robert Jakubek iz Bolivije.

Na kraju sastanka doneseni su sljedeći zaključci i zahtjevi prema Vladi i institucijama Republike Hrvatske:

  1. Molimo Vladu RH da se izmijeni nadležni zakon pa da se Hrvatima iz iseljeništva omogući dopisno ili/i elektroničko (internetsko) glasovanje.
  2. Ako uistinu postoji želja za uključivanjem stotine tisuća Hrvata iz iseljeništva u hrvatski politički i društveni život, što garantira članak 44. Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, onda je neophodno da nam se omogući da naši stvarni predstavnici uđu u Sabor Republike Hrvatske.

Predstavnici hrvatske dijaspore, okupljeni na ovom skupu, očekuju da nam Vlada Republike Hrvatske omogući ostvarenje tog ustavnog prava i predlažemo da u Saboru postoje dva (2) naša saborska predstavnika, jedan za Ameriku i drugi za Australiju, Novi Zeland i Južnu Afriku.

  1. Pozivamo sav hrvatski narod, unutar i izvan Hrvatske, da ujedinjeni u slozi i međusobnom poštovanje radimo i brinemo o općim interesima Hrvatske, kao i očuvanju naše slobodne i neovisne Republike Hrvatske.
  2. Predlažemo da Hrvatska matica iseljenika uspostavi internetsku školu hrvatskog jezika i da ista bude za sve besplatna.[1]
  3. Moli se nadležne ustanove u Republici Hrvatskoj da se požuri rješavanje molbi za stjecanje hrvatskog državljanstva i da se stavi u upotrebu internetski obrazac administrativnog praćenja obrade predmeta koji bi bio dostupan stranci.
  4. Preporučujemo Hrvatskoj matici iseljenika da uspostavi program obuke u Hrvatskoj za mlade iz iseljeništva koji su voljni raditi i po povratku bi mogli biti voditelji u sredini iz koje potječu.
  5. Preporučujemo Hrvatskoj matici iseljenika da uspostavi program razmjene studenata između Hrvatske i zemalja Južne Amerike pa da Hrvati mogu dolaziti u Južnu Ameriku, stanovati u obiteljima i vježbati španjolski, ali i obratno da naša djeca na jednak način odlaze u Hrvatsku.
  6. Preporučujemo Ministarstvu prosvjete da se uvedu upisne kvote na hrvatskim sveučilištima za studente iz iseljeništva, kako to piše u čl. 60. Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
  7. Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova preporučujemo da se u diplomatskim predstavništvima Republike Hrvatske u svijetu uspostavi funkcija atašea za odnose s hrvatskim iseljeništvom, ukoliko na teritoriju koje pokrivaju živi veliki broj iseljenih Hrvata.

 

Ovakvi sastanci su s vremenom postali tradicija. Prvi je bio organiziran u Limi na poticaj Franje Kurtovicha peruanskog poduzetnika i Roberta Jakubeka počasnog konzula Republike Hrvatske u Santa Cruzu. Sljedeći sastanak održan je u Santiagu de Chile, potom u Guayaquilu u Ekvadoru pa u Buenos Airesu i u Asuncionu u Paragvaju. Nakon toga bi krajem 2022. godine trebao biti novi sastanak u Montevideu u Urugvaju.

 

 

 

[1] Do tada je centralni ured Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba zajedno sa Sveučilištem organizirao dopisni online tečaj za koji je trebalo priskrbiti stipendiju od strane Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Po povratku u Split sam otišla o ovom prijedlogu razgovarati sa Zlatkom Ževrnjom, tadašnjim županom splitsko-dalmatinskim i zamolila sam ga da financira profesora hrvatskog jezika. On je pristao, a kasnije je na sebe tu obavezu preuzeo njegov nasljednik Blaženko Boban. Nakon što su bila osigurana sredstva, otišla sam u Visoku školu Aspira, odakle smo 2016. počeli održavati prvi online besplatni tečaj za Hrvate Južne Amerike. Tečaj od tada održavamo svake godine.

 

Branka Bezić Filipović

Lektorirala: Lea Vrbančić