Moji korijeni: ispričala Laura Kegalj Rebich (55) učiteljica iz mjesta Maria Teresa u Provinciji Sante Fe
I tako je krajolik s druge strane mora ostao između šavova. Ta kuća u kojoj je živjela moja baka Katica Ramić (baba Kata) sanjajući da otputuje u Argentinu kako bi se ponovno sastala sa svojim suprugom Jozom Kegaljem i nastavila podizati obitelj …
baba Kata
Mislim da je bilo i njegovih suza i čežnje za hrvatskom domovinom koju je ostavio iza sebe kako bi slijedio svoju sudbinu, ali koju nikada neće zaboraviti već podijeliti s nama bilo riječima, receptima za kuhanje ili mnogim anegdotama koje mi danas padaju na pamet.
U ovoj tapiseriji moje priče nije nedostajalo mjesta za čudesno jezero i kuću moga djeda po ocu Mihe Rebića koji je pored njega promatrao veličanstveno plavetnilo njegovih voda. Kada zatvorim oči čini mi se da, kroz njegov spor i topao glas, vidim značajan dio krajolika moga života.
Dida Miho Dida Miho u Argentini Detalj
I naravno, u centru je kuća u Argentini, gdje sam odrasla voleći ta ogromna bića koja su mi toliko dala, od srca iskovana u dvije zemlje.
Evo me, u ovom komadu tkanine izvezenom tijekom brojnih poslijepodneva, kradem vrijeme svojoj rutini. Sjećajući se djedovih tako mudrih riječi: Krv nije voda … naravno da nije. I ta vještina moje bake Kate je u meni, osjećam to i prsa mi se pune srećom. Nit sjećanja prolazi polako i s ljubavlju kroz tkaninu.
Sad sam i ja baka… Ovo ću naslijeđe prenijeti svom unuku koji me gleda iz svojih kolica i smiješi mi se.
Pjevušim dragu uspavanku i ljubav nas povezuje. Ništa drugo nije potrebno.
Zapisala: María Gabriela Sanchez.
Prevela sa španjolskog: María Galian