Zovem se Pablo Fernando Rendich. Rođen sam u općini Merlo, u pokrajini Buenos Aires, otprilike 35 kilometara od glavnog grada.

Tijekom adolescencije završio sam gimnaziju. Ujedno sam bio DJ i radijski tehničar te sam pohađao svoj prvi tečaj jezika usmjeren na novinarsko pisanje.

Nakon odsluženog vojnog roka i nekoliko kraćih radnih angažmana, posvetio sam se sedmogodišnjem studiju novinarstva i komunikacija.

Ovo me zanimanje profesionalno zaokupilo – s pozivom, velikom predanošću i disciplinom. Glavna sredstva tog rada su jezik, sociološka analiza i obrada informacija. Uvijek sam davao prednost traganju za istinom, oslanjajući se na tehnički profesionalizam i vlastitu intelektualnu poštenost.

Radio sam na kabelskoj i regionalnoj televiziji, na lokalnim radijskim postajama, u tiskanim medijima te naposljetku na jednom od najvažnijih televizijskih kanala u Argentini – América 2 i njegovom informativnom kanalu A24.

Na televiziji sam proveo 17 uzastopnih godina, svakodnevno prisutan na ekranu – kao reporter, u specijalnim izvještajima, zadužen za javljanja uživo, kao analitičar ili voditelj. To je profesija koju volim.

S godinama su me privukle i druge discipline povezane s komunikacijom, osobito politička, institucionalna, vladina komunikacija te komunikacija u izbornim kampanjama. U tom sam smjeru usmjerio svoj profesionalni život, želeći dati doprinos razvoju demokracije u svojoj zemlji.

Radio sam kao konzultant u više izbornih kampanja u Merlu. Potom sam obnašao zakonodavne dužnosti kao vijećnik i predsjednik Općinskog vijeća.

Nakon osam godina vratio sam se konzultantskom poslu i trenutno sam zadužen za komunikacijski odjel Grupe Provincia (Banka Provincije Buenos Airesa).

Trenutno imam 56 godina i otac sam četiri kćeri – Valentine (24), Josefine (16) te blizanki Elene i Isabelle (6). Imam troje braće i sestara: Ernesta, Guillerma i Anu Mariju.

Moji su majčini djed i baka bili španjolskog podrijetla.

Moj otac, Ernesto Rendich, bio je ugledan odvjetnik i političar u pokrajini Buenos Aires tijekom 50-ih do 80-ih godina, obnašajući dužnosti gradonačelnika i zakonodavca. Bio je sin Petara Rendića koji je, kao dio hrvatskog iseljeništva, neko vrijeme živio u Čileu gdje se oženio Genovevom Silvom. Kasnije su se preselili u Argentinu, gdje su i preminuli. Ondje je Petar radio kao arhitekt, a umjetnost mu je bila životna strast, kao i njegovoj braći i rođacima – među kojima je i znameniti hrvatski kipar Ivan Rendić.

Zbog podrijetla svoga prezimena, iz ljubavi i poštovanja prema korijenima svoje obitelji, osjećam se kao pravi Hrvat – kao jedan od mnogih koji su rođeni na dalmatinskoj obali.