Autorica: Nevenka Vargas Golac
Priča o mojoj obitelji putovanje je kroz vrijeme i prostor, povezivanje dvaju kontinenata i dviju kultura. Sve započinje u malom mjestu Grižane – Belgrad, u prekrasnoj Hrvatskoj, gdje se moj pradjeda Stjepan Golac Mužević rodio krajem 19. stoljeća. Zamišljam sunce koje sja nad zelenim brežuljcima i vijugavim rijekama tog mjesta, gdje je Stjepan odrastao s mnogim snovima i nadama.
Stjepan Golac Muzevic u dobi od 49 godina
Godine 1906. Stjepan i njegov brat Ivan donijeli su hrabru odluku da napuste svoj dom i otputuju u Latinsku Ameriku u potrazi za boljim prilikama. Nakon tjedana provedenih na moru, stigli su na obale Bolivije, zemlje velikih geografski kontrasta i ekstremnih klimatskih uvjeta. Esteban se najprije nastanio u Oruru, rudarskom gradu okruženom planinama, gdje je s puno truda i odricanja radio u rudnicima.
Kasnije se preselio u Cochabambu, grad vječnog proljeća poznat po blagoj klimi i prirodnoj ljepoti. Tamo je upoznao moju prabaku Rosu, s kojom je osnovao obitelj. Na kraju su se nastanili u La Pazu, gdje se planine stapaju s nebom, a gradski život pulsira snažno.
Moja majka često nam je pričala priče o svom djedu Estebanu (Stjepanu), kojeg je pamtila kao vrijednog, vedrog i velikodušnog čovjeka. S ljubavlju nam je prepričavala njegove dogodovštine i čak nas učila nekim riječima na hrvatskom, poput ‘’Cha Cha“, što znači ‘’djed“. Zamišljam ga kako sjedi u svom omiljenom naslonjaču, okružen unucima i praunucima, dijeleći uspomene na život između Hrvatske i Bolivije.
Prije nego što je preminula, majka nas je zamolila da zatražimo hrvatsko državljanstvo kako bismo upoznali korijene naše obiteljske priče. Tako smo i učinili, te je danas nekoliko članova naše obitelji već dobilo hrvatsko državljanstvo.
Moja braća Franco i Yerka trenutno žive u Splitu, priobalnom gradu bogatom poviješću, starim crkvama, rimskim palačama i planinama koje se susreću s morem. Planiramo se kao obitelj vratiti u Hrvatsku, ne samo kako bismo se ponovno povezali sa svojim korijenima, već i kako bismo uživali u prirodi, kulturi i kvaliteti života.
Moja najstarija kći, Sarah Florencia, prijavila se za stipendiju Croaticum i čeka rezultate. U međuvremenu, moja braća već uživaju u životu u Hrvatskoj, okruženi povijesnom arhitekturom, mediteranskom gastronomijom i prekrasnim krajolicima.
Za nas povratak u Hrvatsku nije samo san: to je ponovno susretanje s našom poviješću, način da odamo počast našim precima i prilika da gradimo budućnost u zemlji bogate kulture i dubokog osjećaja identiteta. Nadamo se da ćemo se uskoro svi okupiti ondje i započeti novo poglavlje naše obiteljske priče, u zemlji gdje je sve započelo.
Ovdje je fotografija mog pradjede Estebana (Stjepana) Golca Muževića okruženog unucima, a među njima je i moja majka, s desne strane fotografije, prepoznatljiva jer sjedi sa svojim bratom u krilu.
