U Punta Arenasu je imenovan novi počasni konzul Republike Hrvatske. Ovo je njegov životopis:
Pravnik, diplomirani politolog, diplomirao na ljudskim pravima, javni upravitelj.
Svoje radno iskustvo započeo je 1985. godine kada je radio kao stručnjak za studije u Odjelu za industrijske odnose Nacionalne naftne kompanije (ENAP).
U rujnu 1985. pa do 1995. obnašao je funkciju izvršnog direktora Zaklade za razvoj regije Magallanes, nevladine međunarodne organizacije, povezane s europskim, kanadskim i sjevernoameričkim zakladama za financiranje razvojnih projekata, u urbano-ruralnim sredinama, vezanima za obučavanje ljudi po pitanjima demokracije, udruživanja, rada mikropoduzeća i istraživanja regionalnih pitanja, povezanih s demografijom, etničkim skupinama, okolišem i Antarktikom.
Paralelno, 1986. godine imenovan je generalnim direktorom medija za društvene komunikacije Difusora Patagonia S.A.
Godine 1988. bio je zadužen za misiju međunarodnih promatrača u regiji Magallanes za plebiscitni proces.
U isto vrijeme, od 1989. do 1994., postao je izvršni potpredsjednik Fundación Esperanza, društvene ustanove čija je misija bila izrada planova i programa za mlade ljude u ranjivim situacijama.
Paralelno, od 1992. do 1994., obnašao je funkciju predsjednika društva s ograničenom odgovornošću Di Agostini, posvećenog vanjskom i ulaznom turizmu.
Od 1995. do 1999. služio je kao nacionalni sudirektor Programa multilateralne suradnje između Europske zajednice i Vlade Čilea, Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva planiranja.
Godine 1999. poduzimao je aktivnosti u privatnom sektoru povezane sa stočarstvom, turizmom i trgovinom kao partner-upravitelj Sociedad Patagonia Aventura Ltda.
Godine 2000. imenovan je regionalnim direktorom Pro Chilea (Glavna uprava za međunarodne ekonomske odnose Ministarstva vanjskih poslova Čilea) u regiji Magallanes i Čileanskoj Antarktici.
Potom je od 2001. do ožujka 2002. bio savjetnik Regionalnog vijeća Magallanesa i Čileanske Antarktike, sudjelujući u raznim komisijama i predsjedavajući nekima od njih. Povremeno je kao predstavnik Vijeća sudjelovao, u Antimonopolskom povjerenstvu regije.
Regionalni izvršni direktor Ureda regionalnog tužiteljstva Magallanesa i Čileanske Antarktike postao je 1. travnja 2002., a na funkciji se zadržao do studenoga 2018.
Glavni je tajnik Pravne komisije za kaznena pitanja Odbora za južnu integraciju od 2005., koju čine članovi pokrajinskih i saveznih tužiteljstava argentinskih provincija, Chubut, Santa Cruz i Tierra del Fuego – u ime Republike Argentine – i Aysén i Magallanes – u ime Čilea – svi s područja južne Patagonije, čija je svrha međusobno poznavanje, donošenje mjera, integracija, međunarodna suradnja i izrada godišnjeg operativnog i akademskog programa.
Osnivač je i glavni upravitelj A. FONSECA M & ASOCIADOS, pravne tvrtke, koja se bavi poslovnim savjetovanjem, upravljanjem nekretninama i imovinom općenito, investicijskim posredovanjem, od studenog 2018. do danas.
Trenutno je i kolumnist u novinama u regiji, gdje piše o pitanjima društva, politike, gospodarstva, politike i kulture.
Od 2019. godine na Fakultetu ekonomskih i pravnih znanosti Sveučilišta Magallanes, predaje filozofiju prava i međunarodno privatno pravo.
Od kraja 2019. ponovno je postao partner – upravitelj tvrtke Patagonia Aventura Limitada. Od siječnja 2020. godine osnivač i partner Spektra Consulting Limitada.
U okviru svojih funkcija, imao je važnu zadaću provedbe reforme kaznenog postupka, u regiji Magallanes i Čileanskoj Antarktici, a posebno osnivanja, provedbe, organiziranja i puštanja u rad Institucije javnog ministarstva. Kroz svoje djelovanje organizira i nadzire Područne jedinice za rad sa žrtvama i svjedocima; Upravljanje informatičkim tehnologijama; administracijom, financijama i ljudskim potencijalima.
U svom profesionalnom životu sudjelovao je na raznim simpozijima, seminarima, konferencijama i sastancima domaće i međunarodne prirode.
Alfredo Eduardo, odvjetnik je i javni upravitelj, diplomirani politolog i stručnjak za ljudska prava, oženjen je odvjetnicom Anom Maríom Llach Salgado. Imaju 4 kćeri: Monserrat Belén, arhitekticu; Macarenu Andreu, psihologinju; Rocío Constanzu, novinarku; María José, studenticu pedagogije. Cijela Alfredova obitelj ima hrvatsko državljanstvo i putovnicu.
Margarita Mihovilović Perić (Alfredova majka) prva je žena izabrana za predsjednicu Hrvatskog kluba, na kojoj je dužnosti bila 12 uzastopnih godina. Već 27 godina je glavna urednica Malih novina, koje izlaze u kontinuitetu od 1905. godine. Predsjednik dr. Franjo Tuđman ju je odlikovao Redom hrvatskom pletera 1998. godine, a primila je i diplomu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Njena djeca Alfredo Eduardo i María Angélica, oboje su pravnici, bili su članovi Upravnog odbora Hrvatskog kluba, te imaju hrvatsko državljanstvo i putovnicu.
José Mihovilović Mihovilović (Alfredov djed), sin Joséa (Josipa) i Margarite, rođen je u Pražnicama 6. veljače 1902. u obitelji s nadimkom Cezar. U školu je išao u rodnom gradu. Godine 1925. stigao je u Punta Arenas, radeći na farmama u Argentini i na Ognjenoj zemlji. Potom se 12. listopada 1935. oženio se svojom sunarodnjakinjom Carmen Períc Serka (Perić Šerka). Dobili su dvoje djece, Margaritu Carmen i Juana Joséa (+). José je bio vlasnik putujuće pilane, nakon čega se posvetio radu u hladnjačama i građevinarstvu, da bi završio kao poljoprivrednik. Preminuo je 6. kolovoza 1971. godine.
Carmen Perić Šerka (Alfredova baka), kći José Juana (Josipa Ivana), rođena u Sumartinu, na otoku Braču, 4. travnja 1914. Otac joj je bio zapovjednik bataljuna i poginuo je u Sibiru u Prvome svjetskom ratu zajedno sa svojim najstarijim sinom. U vrijeme kada joj je umrla majka, ona je išla u školu u Makarskoj, gdje je živjela kod tetke. U Punta Arenas je došla 19. rujna 1929. godine, gdje su joj već živjela četvorica braće. Tamo se udala za Alfredova djeda. Bila je članica Hrvatskoga kluba i gorljiva braniteljica hrvatske neovisnosti. Preminula je 14. veljače 2002. godine.