Pedro José Bošković (Petar Josip Bošković), rođen je u Selcima, na otoku Brač, 14. rujna 1906. Sin je Matea Boškovića (Palalele) i Cataline Vuković, zemljoradnika po zanimanju. Zbog bolesti vinove loze izgubili su sve pa ga je otac odlučuio poslati u svijet tražiti bolji život 1928. godine. Sve ukazuje na to da je u Argentinu stigao 1929. godine, preko Francuske, brodom ‘’Lutetia’’ koji je isplovio iz luke Bordeaux.
Boškovići u Selcima 1929. godine Izvod iz Matične knjige rođenih
Popis putnika broda ”Lutetia” (Bošković je naveden po zanimanju kao kamenoklesar)
Kao i svi imigranti, bez znanja svog novog jezika, počeo je tražiti posao. Ono što je pronašao bilo je u području građevinarstva, u tvrtki koja se bavila izgradnjom cesta. Kada je skupio nešto novaca, 1930., doveo je rođaka iz Selaca da radi s njim. On se također zvao Pedro Bošković (Jerko Mariner).
Bepi (lijevo) i Pedro
Kada je počela izgradnja Nacionalne ceste br. 19 koja povezuje Santa Fe s Córdobom, rođaci su bili već u tome poslu. Dionica koja prolazi kroz San Jerónimo del Sauce otvorena je 1939., s tim da je od Santa Fea do Sa Pereire za radove bila zadužena tvrtka ‘’Pagani’’, a odatle do San Francisca tvrtka ‘’Garasino’’. Međutim, moj se djed “Bepi” zaljubljubio u lokalnu Kreolku i odlučio trajno ostati u San Jerónimu del Sauce, u provinciji Santa Fe. Te iste 1939. godine rodio se njihov prvi sin Bernabé Mateo, moj otac.
Bepi, Rosa i prvi sin
U knjizi III ‘’Korijeni San Jerónima del Sauce’’, autora Lancea i Pedronija, stoji: “Dvojica Jugoslavena su ostala nakon završetka radova, takav je slučaj rođaka Pedra i Pedra Joséa Boscovicha koji su otvorili bar ispred Plaze del Sauce, zatim su kupili kamion s kojim su prevozili teret. Kasnije su nabavili još jedan, upravo s kojim su prvi put prešli most autoceste Santo Tomé-Santa Fe, pod zapovjedništvom Pedra Boscovicha. Prema “Churriente” Welchenu iz San Jerónima Nortea, kamion je pomican naprijed i zaustavljan svakih pedeset metara, kako bi inženjeri mogli izvršiti izračune otpora. Spomenuti kamion je išao prema Entre Ríos s teretom kostiju, a ja sam rado sudjelovao u takvim manevrima. Ovi Jugoslaveni su formirali svoje obitelji, i ne zaboravljajući svoju domovinu, naučili su voljeti, poštovati i voljeti našu, koja im je dala priliku da rade i da vide svoju djecu i unuke kako odrastaju u miru.”
Most autoceste svečano je otvoren 1939. godine uz pomoć predsjednika republike Agustína P. Justa.
Kasnije su djed i rođak prodali kamione i svaki se posvetio drugom poslu. Bepi je nastavio raditi na gradskoj benzinskoj postaji, koju je argentinski pjesnik José Pedroni nazvao ‘’La Bella del Sauce’’ jer je bila jedna od najmodernijih u pokrajini. Osim toga moj djed je obrađivao zemlju, sve dok nije otišao u mirovinu. Bepi, kako su ga od milja zvali, imala je osmero djece, (tri dječaka i pet djevojčica) trenutno je četvero umrlih, troje živi u mom gradu, a jedno u Cañada de Gómez. Mnogi unuci su sadašnji čuvari prezimena Bošković. Svi su obični ljudi, rade i imaju svoje obitelji. On je živio da im pruži najbolje i da budu dobri ljudi, nije mario za materijalno, uvijek se oslanjao na snagu svoje obitelji, a umro je 1989. u 83. godini života.
Bepi na benzinskoj postaji i na pragu svoga kamiona s violinom
O svojoj prošlosti i svom kraju nije puno pričao, samo je pisao jednoj od svojih sestara po imenu Karmela, udatoj Stančić koja je živjela u Sarajevu. Pred kraj života dobivao je pisma koja je teško čitao, Nikada nećemo saznati zašto nije kontaktirao druge sestre (bile su još tri), čija djeca nikada nisu uspjela saznati njihove korijene jer se sva dokumentacija izgubila. (putovnice/pisma/itd.).
Sva djeca u obitelji nosila su ime Boscovich, jedna od mnogih promjena koje su se događale pri imigraciji. Nakon mog istraživanja i prikupljanja dokumentacije uspio sam ispraviti i promijeniti svoje prezime da bude kao izvorno od dide Bepija i da bude Bošković. Ponosan sam na svog djeda i nadam se da ću jednog dana upoznati Selca.
Bepi s unukom Davidom Članak o Davidu u časopisu ”Oblutak” Slobodne Dalmacije
David na vjenčanju s Vaninom David (45) i Vanina (39) sa sinovima
Lucasom (10) i Alexom (6)
Tekst i fotografije : David Bošković. San Jeronimo del Sauce, Santa Fe, Argentina.
Prevela sa španjolskog: Branka Bezić Filipović