Ivo Salamunović rođen je u Postirama na Braču 4. rujna 1919. godine, kao sin Mare Jelinčić i Jurja Salamunovića, Ivanovog, obiteljskog nadimka Jerković. Bio je najstariji od njihovih sedmero djece. Četiri godine molio je roditelje da mu dozvole da ode s rodnog otoka. Kada su popustili, s nepunih sedamnaest godina stigao je u Aricu u Čileu kroz Panamski kanal 1936. godine, nakon 35 dana plovidbe.
Odatle je vlakom krenuo u grad Potosi u Boliviji, gdje mu je živio stric, očev mlađi brat Marko, vlasnik hotela ”Londres”. Četrdesetih godina 20. stoljeća bio je to najbolji hotel u gradu. Marko Salamunović rođen je u Postirama 1895., a u Boliviju je otišao 1927. godine.
Hotel Londres
Ivo je po dolasku radio kod strica u hotelu, a zatim se preselio u Cochabambu 1945. godine gdje se vjenčao s Felicidad Alborta Virreia.
Sa suprugom Fely imao je kćeri Margaritu (živi u Stockholmu) i Beatriz (živi u Cochabambi), te sina Ivu (živi u Kaliforniji).
Od 1960-ih posvetio se istraživačkom radu i putovanjima, šireći znanje o tome koja bi bila korist od eksploatacije cinabarita, merkura i žive, nastojeći pomoći gospodarstvu područja Cotagaite, a time i Bolivije. Više od 30 godina držao je predavanja i slao je svoje radove i studije Ministarstvu rudarstva, Geološkoj službi Bolivije, Rudarskim institutima, Geografskim fakultetima u Potosíju, Oruru i La Pazu. Na žalost, nije uspio zainteresirati investitore, jer živa nije tradicionalni mineral.
Potom je 1988. godine objavio svoju knjigu “Mercurio y Cinabrio” u Boliviji i predstavio je na nekoliko sveučilišnih i rudarskih foruma.
Nakon smrti supruge i nakon 60 godina provedenih u Boliviji, 1992. godine , preselio se u Švedsku gdje mu je živjela kći Margarita. Tamo je postao aktivan član hrvatske zajednice.
Njegovo novinarsko i književno djelovanje nije prošlo nezapaženo. Tekstovi su mu objavljivani u Boliviji u časopisima ”La Patria’’ (Oruro), ”El Diario” y ”Presencia” (La Paz), a u Evropi u ”Liberación” (Malmö, Švedska) i ”Tribuna Hispana” (Madrid, Španjolska), kao i u nekoliko latinoameričkih časopisa u Švedskoj, Njemačkoj i Danskoj, te među prijateljima i poznanicima.
U svibnju 2000. godine objavio je u Stockholmu svoju knjigu “Ekstravagancije”. Kolumbijski pisac Camilo García dao je knjizi istaknuto mjesto među književnim djelima španjolskih govornika sa sjedištem u Švedskoj. Bolivijski slikar Hans Hoffmann nacrtao je na naslovnici Ivin portret s najistaknutijim detaljima njegova života.
U lipnju 2003. godine objavio je “Ekstravagancije II”, knjigu posvećenu njegovom voljenom Potosíju, a u prosincu 2003. “Ekstravagancije III” koja se bavi ljubavlju, prijateljstvom i suživotom. U srpnju 2007. godine objavio je “Ekstravagancije IV”.
Ivo Salamunović preminuo je u Stockholmu 2009. godine.
Prijevod sa španjolskoga i dopunila: Branka Bezić Filipović
Lektorirala: Lea Vrbančić