Započet ću s predstavljanjem. Zovem se Carlos Vacaflor Derpic. Rođen sam u srcu Južne Amerike – Boliviji. Priča koju želim ispričati nije priča o mom pradjedu Dragi Drpiću Čapkoviću, koji je rođen u mjestu koje još uvijek nisam upoznao, ali za koje moja duša zna da mu pripada – Hrvatskoj.

Ova priča nije obiteljsko sjećanje, već priča koja dolazi nakon povijesti – još uvijek nedovršeni povratak. Putovanje koje je započelo prije točno sto godina, 1925., kada je moj pradjed napustio svoju domovinu, a meni je sada pripala čast i odgovornost vratiti se u njegovo ime.

Zamišljam da je rastanak bio bolan. Ostavio je za sobom svoj zavičaj, svoj otok, svoju domovinu, jezik, običaje…

Majka mi je uvijek govorila da je moj pradjed malo govorio o svojoj žrtvi, ali vjerujem da je u njegovoj šutnji postojala poruka: ‘’Krv nije voda“ – rečenica koja i danas živi u meni. Tetovirao sam je na svoje tijelo kao trajni podsjetnik na važnost korijena.

Stigao je mlad u Boliviju, gdje je upoznao visoke planine i tropske krajeve, podnosio vrućinu i hladnoću, i zaljubio se u ritmove nove zemlje. Osnovao je obitelj, imao djecu i zadržao duboko ukorijenjene hrvatske vrijednosti: čast, riječ, strast za radom i životom u zajednici.

Nažalost, nisam imao priliku upoznati svog pradjeda. Imam samo jednu njegovu fotografiju, onu koja kao da je zamrznuta u vremenu – i svaki put kad je pogledam, čini mi se da me gleda s izazovom i pita:
‘’Kada ćemo se vratiti?“

Danas vjerujem da je došao trenutak da mu odgovorim. Gledam prema Hrvatskoj ne kao turist, već kao netko tko traži put kući – u svoju domovinu.
U mjesto iz kojeg nikada nije trebao otići. Želim se vratiti, ne iz nostalgije, već iz osjećaja identiteta. Sanjam o tome da živim tamo, govorim jezik, ponovno otkrijem korijene koje je moj pradjed posijao.

Ovo nije obična priča koju želim ispričati – to je priča o povratku tamo gdje me srce zove. Želim upoznati Hrvatsku i želim joj pripadati.
Jer čovjek ne bira gdje će se roditi, ali može izabrati gdje pripada.

Odlazim s poštovanjem, nadom i ljubavlju prema svojim korijenima.
Danas vam ne pričam priču svog pretka – danas vam pišem da mi jednog dana dopustite ispričati priču o tome kako je bilo vratiti se.

Carlos Vacaflor Derpic

 

Drago Drpić

 

Carlosova tetovaža