Kroz svoje pisanje sam se bavila raznim temama vezanim za hrvatsko iseljeništvo. Posebno su me privlačile nikad ispričane priče ili pak one koje se mogu sagledati s više strana. Temom patagonijskih Indijanaca su se bavili neki autori u Čileu i Argentini, jer Patagonija obuhvaća više južnih pokrajina obju država, a dijele po pola i Ognjenu zemlju. Yagani su bili najjužniji narod na svijetu koji je živio na južnom dijelu Ognjene zemlje i na još južnijim otocima sve do Rta Horn. Računa se da su tamo došli pred otprilike 10 000 godina, a počeli su nestajati krajem 19. stoljeća dolaskom Evropljana koji su im donijeli viruse ospica, boginja i tifusa, a loveći morske lavove smanjili su im i izvor hrane. Njihova zadnja čistokrvna predstavnica Cristina Calderon preminula je 2022. od virusa Covida u 93. godini. Cristina je živjela u svojoj kućici u naselju Ukika na periferiji najjužnijeg grada na svijetu Puerto Williamsa, smještenog na otoku Navarino južno od Ognjene zemlje.
- Branka Bezić Filipović s Cristinom Calderon 2018. godine
Zadnja Indijanka plemena Yagan koja je živjela tradicionalno nomadskim životom bila je Rosa Yagan Yagan, udana Miličić. Seriju intervjua s Rosom objavila je čileanska akademkinja hrvatskog porijekla Patricia Štambuk Mayorga u svojoj knjizi ‘’Rosa Yagan, zadnja karika’’, a prijevod je tiskan u Splitu u izdanju Naklade Bošković. Rosa Yagan je bila supruga Josea Miličića pa je za mene bio izazov napisati knjigu ‘’Jose Miličić, zadnji poglavica plemena Yagan’’ koju je također objavila Naklada Bošković.
U prosincu 2023. sam boravila u Južnoj Americi i znala sam da ću ponovo otići u Ushuaiu, grad koji se nalazi na jugu argentinskog dijela Ognjene zemlje. Prije puta sam se povezala s Victorom Vargasom kustosom Muzeja na kraju svijeta (Museo fin del mundo), koji je i sam potomak Yagana, a autor je knjige ‘’Moja yaganska krv’’. Došlo je dogovora s ravnateljicom Nataliom Tosello da za vrijeme boravka u Ushuai u njihovom muzeju predstavim svoju knjigu. Ideja je zainteresirala i tamošnje novinare, jer je svima bilo neobično da netko tko živi 13.500 km daleko, zna za njih i njihovu povijest. Tako sam postala najjužnije predstavljeni hrvatski autor na svijetu.
- Predstavljanje knjige ‘’Jose Miličić, zadnji poglavica plemena Yagan’’ Branke Bezić Filipović u Muzeju kraja svijeta u Ushuai u prosincu 2023.
- Branka Bezić Filipović i Victor Vargas
Unatoč tome što pišem 20. knjigu, ova o Jose Miličiću za mene ima posebno značenje, jer sam se vrlo rano suočila s činjenicom da ću raspolagati s malo podataka. Poznavajući to područje, nije mi bilo teško zamisliti kako su se osjećali naši ljudi kada su s Jadrana došli u pustoš na samom kraju svijeta, gdje su se suočili sa surovom klimom, nepoznatim prostorima i narodom kakvoga do tada nikada nisu vidjeli, čiji jezik nisu razumjeli i čije običaje nisu poznavali.
Južni dio arhipelaga Ognjene zemlje poznat je kao zemlje kanala Beagle ili arhipelag Rta Horn. Zbog odsjećenosti od ostatka kontinenta to je područje dugo ostalo izvan evropskih kolonijalnih težnji. Bilo je predmet zanimanja povremenih istraživača, čuvenih pomoraca ili avanturista koji su se ohrabrili riskirati doći na te zemljopisne širine, primarno radi otkrivanja novih pomorskih putova. Arhipelag Rta Horn ozbiljno je shvaćen tek kada je tamo slućajno doplovio sir Frances Drake krajem 16. stoljeća. Došlo se do spoznaje o postojanju Indijanaca koji su tamo živjeli, ali oni Drakea nisu zanimali jer se od njih nije imalo što opljačkati. Dvjesto godina kasnije, kada su se i Čile i Argentina oslobodile vladavine Španjolaca, britanska je kruna ponudila kartografsku obradu teritorija admiralima Phillipu Parkeru Kingu i Robertu Fitz Royu. Ovaj drugi je postao ključna osoba u povijesti najjužnije naseljene regije na svijetu. Prostranstva netaknute surove prirode, kriju još suroviju, tragičnu priču o istrebljenju Indijanaca. Jedan od njih bio je posljednji poglavica plemena Yagan koji je nosio hvarsko prezime Miličić.
- Pejzaž s kanala Beagle (Bahia Lapataia)
- Mapa kanala Beagle i južnijih otoka na kojima su živjeli Yagani
Tko su bili Yagani? Bili su najstarija od četiri skupine Indijanaca koje su živjele na jugu kontinenta Južne Amerike i najjužniji narod na svijetu. Svaka grupa je govorila svoj jezik, nisu zalazili u tuđi teritorij i konflikti su bili rijetki. Oružje im je služilo isključivo za lov. Ubojstvo se nije toleriralo i bilo je oštro osuđivano od cijele zajednice.
Yagani se nisu odijevali, nego su se mazali mastima morskih životinja i tako su se, uz malo nabačenog krzna nutrije, štitili od hladnoće. Jeli su dosta sirove riblje masti, a s vremenom su razvili metabolizam takav da su mogli sačuvati više unutrašnje topline nego prosječni ljudi. Kada ih je admiral Robert Fitz Roy prvi put vidio, smatrao je da su nepristojni, a njemu kao praunuku engleskog kralja Charlesa II nisu baš ni najbolje mirisali. Doplovio je jedrenjakom Beagle, po kojemu je nazvao kanal na jugu Ognjene zemlje. Bez sumnje, Yagani su se kroz tisuće godina prilagodili zemlji na kojoj su živjeli. Znali su kako doći do hrane, kako se koristiti biljkama za liječenje, a što je najvažnije, znali su lokalni zemljopis i topografiju, te predvidjeti kada mogu isploviti u kanuu, a kada ne. Važno je napomenuti da je područje oko rta Horn i otočja Wollaston, najveće groblje brodova na svijetu, gdje je od Drakeovog otkrića do danas život izgubilo oko 10 000 pomoraca. Ili kako je to opisala Rosa Miličić: Koliko je brodova izgubljeno i potonulo uz otočje Wollaston? Toliko da nam nikada nije nedostajalo dasaka.
- Yaganske djevojčice na kanalu Beagle 1907. godine
Međutim, Evropljani su došli na ideju o civiliziranju Indijanaca, pa je prilikom prvoga posjeta Fitz Roy odveo četvero mladih Yagana u Englesku da ih vrati nakon tri godine. Yagani to nisu razumjeli, a jednoga od mladića je Fitz Roy dobio za jedno šareno dugme i dao mu je ime Jemmy Button. Njegovim roditeljima je nedugo zatim postalo jasno da im je sin odveden, a otac mu je umro od tuge ne znajući da će im se vratiti. Od trena kada je bijelac kupio dječaka za jedno dugme svijet Yagana se zauvijek promijenio. Jemmy se vratio nakon tri godine sa slabim znanjem engleskog jezika i nekakvim manirima koji mu kod kuće nisu trebali, a nije kasnije niti ispunio očekivanja da će nastaviti civilizirati svoj narod. To je postao zadatak koji su trebali obaviti misionari. I sam Fitz Roy je doveo misionara na tom putovanju ali je shvatio da ga nema smisla ostaviti. Tom prilikom na brodu je bio i, tada mladi znanstvenik, Charles Darwin. Beagle je svoje putovanje nastavio na Pacifiku, gdje je na Galapagosu Darwin došao do zaključaka za postavljanje teorije Origin of Species, odnosno o porijeklu vrste. Fitz Roy je to komentirao: Ne nalazim ništa plemenito u pomisli da bih mogao biti potomak makar i najstarijeg majmuna.
Čileanska država je poticala naseljavanje krajnjega juga zbog učvršćivanja suvereniteta na najjužnijim otocima, davala je koncesiju i dobre uvjete farmerima, ali je dozvolila i misionarima da se bave Indijancima čime je zapravo zadala zadnji udarac genocidu nad njima.
Yagani su živjeli na području polarnoga kruga gdje su zime duge, oštre i mračne, maksimalna temperatura mora rijetko prijeđe 9 stupnjeva, ljetni dani traju do ponoći i skoro svakodnevno se izmjenjuju sunce i kiša, a jedina konstanta tijekom cijele godine je vjetar. Nikakvo čudo jer govorimo o području južnijem od afričkog rta Dobre nade i australske Tasmanije, gdje se susreću dva oceana, odnosno o 56. stupnju zemljopisne širine. Stari pomorci su govorili: Ispod 40 stupnjeva zemljopisne širine nema zakona, a ispod 50 stupnjeva nema ni Boga.
Na to mjesto se 20. kolovoza 1891. godine uputio Ante Miličić iz Brusja na otoku Hvaru.
Kako je Jose Miličić postao zadnji poglavica plemena Yagan? Krajem 19. stoljeća na Ognjenoj zemlji i na otocima južno od kanala Beagle pronađeno je zlato. Primjerice od 1891. do 1893. na tri otoka: Pictonu, Nuevi, Lennoxu i Navarinu pronađeno je ukupno 1500 kg zlata. To je značilo da je većina rudara skupila početni kapital za kupnju farme što je podrazumijevalo veliki komad zemlje. Naime, ovce na tom području borave vani tijekom cijele godine, daju puno vune, ali svaka za sebe mora imati 1 hektar zemlje da bi preživjela godinu. Zimi ovca kopa travu ispod snijega, a i spava u snijegu. U to vrijeme su dobre farme imale od 500 do 1000 ovaca, a danas se jedva prosječnom farmom smatra ona od 3000 ovaca.
- Plaža otoka Lennox
Privučen pričom o zlatu, Ante Miličić je brodom ‘’Calabria’’ krenuo put Buenos Airesa s grupom kopača koju je predvodio Dubrovčanin Ivan Milošević Muratti. Pored Miličića bilo je još njih desetero, mahom iz Dubrovnika i okolice, te iz Boke Kotorske. Bili su to: Špiro Denda i Vlaho Martinović iz dubrovačkog primorja, Vlaho Banić iz Orašca, Ivan Sturica iz Cavtata, Ivan Sale iz Dubrovnika, Bogdan Đuranović iz Đurića, Elias Zaputović iz Budve, te Kotorani Fortunato Brguljan, Elias Mišerić i Ivan Marović.
Iz Buenos Airesa ih je na jug svojim brodom ‘’San Pedro’’ prebacio Korčulanin Miho Kačić. Grupa se uputila na otok Lennox, pa su bili među 500 Dalmatinaca koji su kroz dva mjesca, od prosinca 1891. do veljače 1892., pronašli 115 kg zlata. Ante Miličić je dobio koncesiju za uzgoj ovaca na otoku Nueva.
U to vrijeme Indijanac Alfredo Yagan je ostao bez žene, s malim sinom starim četiri godine o kome se nije sam mogao brinuti. Upoznao je Miličića i molio ga je da preuzme brigu o dječaku, što je ovaj i učinio, a dao mu je i svoje prezime. Tako je mali Lanamutekensh postao Jose Miličić. Kada je dječak stasao, Ante ga je poslao u Punta Arenas gdje je završio školu koju su držali salezijanci. Potom se Jose vratio očuhu na otok Nuevu gdje su uzgajali ovce. U jednom mornaričkom izvještaju je njihovo imanje, sa 600 ovaca, bilo opisano kao veoma dobro za život. Oni su te, 1899. godine živjeli u jednoj od tri kuće koje su postojale na otoku površine veličine dvije Šolte. Danas se tamo nalazi samo postaja čileanske mornarice.
- Jose Miličić, zadnji poglavica plemena Yagan (1886. – 1961.)
Jose se s vremenom oženio i vratio svome plemenu. Poput svoga oca i on je izgubio ženu, a kao udovac se zagledao u Rosu, onu iz knjige Patricie Štambuk Mayorga s početka ovoga teksta. Rosa je bila 17 godina mlađa, a ime je dobila u anglikanskoj misiji u kojoj se rodila. Imala je i svoje indijansko, Lakutaia le kipa, odnosno Žena iz uvale kormorana. Budući da se Rosa dvoumila, njena majka i starije žene su joj govorile da je bolje kada je muškarac stariji, jer mu više neće padati na pamet gluposti, nego će voditi računa o svojoj ženi i kanuu.
- Rosa Yagan udana Miličić (1903. – 1983.)
I tako su se Rosa i Jose vjenčali 21. ožujka 1943. godine. Budući da je Jose bio jedini školovan, pleme ga je izabralo za poglavicu. Njegova dužnost je bila brinuti se o miru i ponašanju unutar plemena. Cristina Calderon je pričala: Bio je dobar svome narodu, pomagao je što je mogao, a pomalo se razumio i u medicinu.
Jose je umro 1961., a Rosa ga je nadživjela 22 godine. Na njenom grobu piše: Rosa Yagan Yagan de Milicic, za one koji ostaju – Watauineiwa (Bog) me uzeo sebi.
- Groblje u Puerto Williamsu, gdje je sahranjena Rosa Miličić, s pogledom na kanal Beagle i Ognjenu zemlju
A mi koji smo ostali imamo što naučiti od toga drevnog naroda, te bolje razumjeti u kojima su se situacijama na području krajnjega juga zemaljske kugle našli naši primorci, što kod mene izaziva duboko divljenje i poštovanje, pa želim sačuvati sjećanje na te hrabre i jake ljude koji su bili u stanju prilagoditi se svemu što ih je snašlo.
- Područje konstantnog vjetra gdje stabla često rastu nakrivljena
Tekst i fotografije: Branka Bezić Filipović