Moje ime je Katia Gavranich Camargo.
Moji preci potječu s otoka Korčule, točnije iz mjesta Blato, odakle su 1925. godine iselili u Brazil.
Oboje su stigli kako bi radili na plantažama kave u unutrašnjosti savezne države São Paulo, koje su financirali baruni kave. Tijekom 1930-ih godina, nakon sloma burze u New Yorku 1929., preselili su se u glavni grad São Paulo.
Bili su dio velike hrvatske zajednice koja se nastanila u São Paulu, posebice u četvrtima Mooca i Belenzinho. Godine 1959. osnovali su Sociedade Amigos da Yugoslavia, danas poznatu kao Sociedade Amigos da Dalmácia.
Moja majka, rođena u Brazilu, bila je prva predsjednica te udruge od 2009. do 2019. godine. Naslijedila sam je 2020. i još uvijek obnašam dužnost predsjednice.
Naša udruga promiče tečajeve hrvatskog jezika, susrete posvećene hrvatskoj kulturi te natjecanja u literarnim i znanstvenim istraživanjima vezanim za hrvatsku imigraciju i Hrvatsku. Također podupiremo folklornu skupinu Jadran, koja izvodi hrvatsku narodnu glazbu, formiranje klapa, hrvatski vezilački klub te dvoranske sportove poput šaha i igre nogometa s gumbima. Ove godine bit će otvoren Memorijal 100 godina hrvatske imigracije u Brazil, gdje namjeravamo izložiti zbirku projekta Memoria Dálmata, koji je osmislila udruga s ciljem prikupljanja, organiziranja i digitalizacije fotografija, dokumenata i predmeta vezanih za dalmatinsko iseljeništvo.
Osim što volontiram u udruzi, radim kao producentica kulture te imam podcast pod nazivom “A Europa de Lá”, koji se emitira na Rádio Cultura FM, javnoj radiopostaji u São Paulu, a dostupan je i kao podcast na Spotifyju. Program obrađuje teme kulture, sporta, povijesti i glazbe Balkana te Istočne Europe, o kojima se u Latinskoj Americi zna vrlo malo.
U tom kontekstu producirala sam emisiju “100 godina hrvatske imigracije”, u kojoj detaljno opisujem dalmatinsku imigraciju u Brazil, uz mnogo pjesama iz tog razdoblja, ali i suvremenih.
Diplomirala sam nutricionizam na Sveučilištu u São Paulu, a magistrirala umjetnu inteligenciju na Saveznom sveučilištu Santa Catarine. Moj suprug Gregorio Bačić, zanimljivo, također je Hrvat, a njegova obitelj potječe iz istog mjesta kao i moja – iz Blata.
Katia je sudionik Projekta kravata, a primljena je i u Američko hrvatski kongres.