Tekst smo primili dobrotom Branka Marinova Martinića.

 

Waldo Valenzuela M. (Ovalle, 1932.), profesor, slikar, akademik, nositelj priznanja Premio regional de los artes:

Yasna Fertilio predstavlja mladu i vrijednu nadu likovne scene Antofagaste, diplomiravši na znamenitom Odsjeku za vizualne umjetnosti Sveučilišta Sjevera, i to u razdoblju kulturne tame (sedamdesetih i osamdesetih godina). Njezin prolazak kroz ateljee bio je tih, nenametljiv, uvijek usmjeren na duboko usvajanje praktičnih i teorijskih disciplina koje je pretvarala u vlastiti izraz. Njezina šutnja bila je zapravo priprema za postupnu eksploziju stvaralaštva, kojoj danas imamo čast svjedočiti: svojevrsno proljeće puno boja, u kojem koloristično bogatstvo nadilazi puku osjetilnu ugodu.

Izložba Yasne Fertilio ostaje otvorena do 27. tekućeg mjeseca u Pinakoteci Waldo Valenzuela Maturana, na adresi Coquimbo 819.

Njezine slikarske kompozicije odlikuju se profinjenim, suptilnim i preciznim crtežom, koji prenosi značenja izvan same forme koju oblikuje, dotičući ono neizrecivo – obilježje istinske umjetnosti. Kada riječi više nisu dovoljne, okrećemo se linijama i njihovoj kaligrafiji – ukratko, „čaroliji čudesnog crteža“. Kad djelo izražava bol ili natruhu drame, stil poprima nagovještaj nasilja ili unutarnje napetosti, u kojoj se oblici međusobno prepliću i spajaju. U Yasninim djelima, pak, boja neprekidno izražava radost življenja, a njezin crtež, i kad nagovijesti dramu, ostaje prožet određenim optimizmom.

U njezinom se osobnom svemiru susreću i isprepliću dva važna izvora nadahnuća: njezino latinoameričko porijeklo i hrvatski korijeni – posve u skladu s duhom Antofagaste.

U njezinom slikarskom stilu vidljiva je suptilna pomaknuta ravnoteža – bilo u boji u odnosu na formu, bilo u samoj formi pri izgradnji prostora. S vremenom postaje jasno da nije jednostavan zadatak pomiriti crtež, formu i boju bez estetskih pukotina – spojiti slavensko naslijeđe s latinoameričkim identitetom. Umjetnici najčešće nisu ni svjesni dubokih rijeka koje u sebi nose. Fuzija naroda – bilo onih iz prošlosti, bilo novih doseljenika – neizbježna je. Kršćani, u tom smislu, duhovno se hrane judeo-kršćanskom baštinom.

Ova gotovo neprimjetna pojava, oku nesklonom dubljem promatranju, u konačnici obogaćuje likovni krajolik Antofagaste. Yasna de Lourdes prisutna je i u Salonu plastike te u Salonu „Krist u umjetnosti“, pod pokroviteljstvom Eksperimentalne umjetničke gimnazije, a stalna je gošća i na Salonu svibnja, u organizaciji Katoličkog sveučilišta sjevera (UCN).

Yasna radi u malim formatima, a svaka njezina slika izrađena je s takvom ženstvenom profinjenošću da se pretvara u pravu malu likovnu dragocjenost – kojoj valja posvetiti vrijeme, kontemplirati njezin minimalistički izraz, pri čemu se čitava izložba doima poput zbirke slikarskih dragulja, u kojoj boja graniči s blistavim kamenjem.

U jedinstvenom stilu ove umjetnice uvijek susrećemo kaligrafsku izražajnost, ornamentalnu formu i boju, koje se poput raskošne puzavice penju prostorom. Ornamentika je jedan od ključnih elemenata njezina izraza.

U stvaralačkom svemiru Yasne de Lourdes preostaje nam samo predati se kontemplaciji ljepote.