Požrtvovnost, trud i zajedništvo neki su od sinonima koje bismo mogli istaknuti kod obitelji koja je emigrirala iz Hrvatske kako bi okušala sreću u Iquiqueu. Odnosi se to na obitelj Lonza koja je uz puno energije i svladavanje teških prepreka uspjela postati jedna od najznačajnijih kompanija na sjeveru Čilea.
Jacob Mali Lonza, rođen 1861. u Zatonu Malom u Hrvatskoj, odlučio je okušati sreću negdje drugdje i tako je stigao u Čile, točnije na sjever, početkom 20. Stoljeća. Tamo se nastanio u jednoj salitreri i bavio trgovačkom djelatnošću. Iz Hrvatske su polako stigla i njegova braća: Antonio, Santiago Mayor i Santiago Minor i sestra Vicenta koji su odlučili ostati u Čileu i osnovati društvo ‘’Lonza Hnos’’ (‘’Braća Lonza’’), koje je godinama bilo materijalni i ljudski resurs koji je ujedinio obitelj.
S lijeva su Antonio, Vicenta, Santiago Mayot, Pablo Lonza Martinez i Santiago Menor
Uključiti se u život grada nije bio lak zadatak, jer su morali prebroditi dolazak novih tvrtki i krizu koja je tih godina pogodila industriju nitrata. Ali to nisu bile prepreke za obitelj da polako pozicionira željezariju u Iquiqueu.
S lijeva su gore Juan Pedro Lonza Joustra, Fernando Antonio Lonza Joustra, te sprijeda Vladimir Lonza Joustra, Maria Ines Joustra Paredes, Antonio Dragomir Lonza Lonza i Milovan Tonko Lonza Joustra.
Kada su počinjali nisu bili tako poznati kao danas, budući da je u tim godinama bilo mnogo transnacionalnih kompanija, koje su zahtijevale puno širu kompetenciju. Međutim, važno je da se Željezarija Lonza uspjela održati, izdržati krize i pokazati svima u zajednici da su pouzdana tvrtka koja se uspjela održati više od jednog stoljeća.
Željezarije Lonza
Tekst o Lonzama objavljen u časopisu ”Aqui Iquique”