Ova priča počinje krajem 19. stoljeća kada su naši djedovi i bake rođeni na otoku Hvaru, u današnjoj Hrvatskoj, a u to vrijeme pod Austro-Ugarskom monarhijom. Zato su stigli u Argentinu s putovnicom carevine i zahvaljujući tome što smo je sačuvali omogućeno nam je dobivanje hrvatskoga državljanstva.
Naš djed Esteban (Stipe) Bojanić rođen je u Vrisniku, a baka Geronima (Jerka) Dujmović u Starome Gradu. Početkom 20. stoljeća upoznali su se u Argentini, vjenčali i nastanili u Bigandu, na jugu pokrajine Santa Fe, području s brojnim dalmatinskim doseljenicima.
Iz njihove zajednice rođeni su Juan, Jorge, Magdalena, Bartolo i Dominga. Samo dvoje od njih sklopilo je brak: Juan Bojanić s Rosom Parga i Magdalena Bojanić s Felixom Gillijem. Od Juana potiče Zulma Bojanić, a od Magdalene Susana Gilli Bojanić i Alicia Gilli Bojanić.
Nas troje rođaka smo odrasli u duhu hrvatske obitelji, jer smo od malih nogu usvajali tradiciju naših predaka, običaje i tipična jela kao što su riba na buriet (brudet), pršulate (pršurate) i hrstule (hrostule).
Hrvatski jezik smo slušali prije španjolskog, tako da je uvijek bio poznat našim ušima.
Ostale su nam uspomene kao što su misal kojim se baka pričešćivala, krunica vraćena u Stari Grad na prvom putovanju i djedov sat.
Naučili smo neke pjesme poput ”kiša pada”, pričali su nam svoje životne priče i o bolesti koja je bila zahvatila vinograde, pa su morali iseliti. Ovdje su radili na poljima i pravili vino od grožđa s argentinskog područja oko grada Mendoze.
Zulma Bojanić je u braku s Robertom Reschinijem rodila petero djece. Mauro i Franco više nisu živi; Damian ima dvije kćeri Selene i Ámbar; Bruno ima dvoje djece Galu i Juliju; Ćiro još nema djece.
Alicia Gilli Bojanić se udala za Carlosa Vitalea i nema djece.
Susana Gilli Bojanić se nije udavala.
Moja sestra Alicia i ja smo imale priliku proputovati Hrvatskom, te vidjeti mjesta gdje su rođeni i živjeli naši bake i djedovi.
Također smo uspjele doći do otoka Hvara i Uvale Bojanić, nazvane u čast naše obitelji (nautičara), gdje danas živi naš rođak Ivo Bojanić i njegova supruga Katija.
Napisala Susana Gilli Bojanić