Pedro Cocian (Petar Kočan) bio je rođen u Pločicama u Konavlima 29.11.1840. godine u obitelji Ivana Vanje Kočana i Paule Miović. Obiteljska legenda koja se prenosila usmenom predajom kaže da su obitelji imale vinograde na svojoj zemlji i to je do pred par godina bio jedan od rijetkih podataka koje smo imali.

 

   

Petar Kočan u poodmakloj dobi i njegov rodni list

 

Postoje dvije priče o Petrovom dolasku u Ameriku: jedna kaže da je ušao, kao slijepi putnik na brodu kojim je njegov ujak putovao u Ameriku, a kada je izašao iz skrovišta na otvorenom moru, ujak nije imao izbora nego da ga povede sa sobom. Ne zna se kada su točno dotakli tlo Južne Amerike I da li je to bilo u Buenos Airesu ili u nekoj drugoj luci.

Druga verzija kaže da je došao s bratom u Buenos Aires oko 1880. godine i da su se tamo zadržali neko vrijeme. Našao je i djevojku, ali ona ga očito nije dovoljno voljela, što ga je bilo pogodilo i preporučeno mu je da promijeni sredinu i da potraži sreću na drugom mjestu. Tako je Petar završio u Paragvaju, a ne zna se što mu je bilo s bratom.

Paragvaj se u to vrijeme bilo potpuno oporavio od petogodišnjega rata sa susjedima. Petar se nastanio u Asunciónu, ali se osjećao usamljeno. Nije još bio ni španjolski dobro naučio, a našao se u zemlji u kojoj se najviše govori guarani, njemu nepoznat jezik američkih domorodaca.

Na sreću u Asunciónu je već živjelo nekoliko slavenskih obitelji, većina ih se smjestila u blizini onoga što danas znamo kao Colegio Corazón de María (ulice Colón i Jejuy). Bila je to kongregacija časnih sestara iz zagrebačke zajednice, pa su pisma ili vijesti stizale prvo njima, a zatim dotičnoj obitelji.

Godine 1889. zajedno s drugim slavenskim zemljacima osnovali su Slavensko društvo uzajamne pomoći.

Tako se sprijateljio s jednim zemljakom kojeg je zamolio da ga upozna s nekom djevojkom jer je namjeravao ostati u Paragvaju i zasnovati obitelj.

Prijatelj mu je rekao da ne poznaje nijednu djevojku u Asunciónu, ali da poznaje jednu gospođu Iglesias u Villarrici koja je imala kuću u kojoj je živjela s nekoliko mladih djevojaka, od kojih su gotovo sve bile siročad jer su izgubile roditelje u ratu Trojnog saveza. Javio je da dolaze upoznati ih zbog udaje.

Petar je izabrao djevojku po imenu Concepción ali odgovor je bio da se ona još ne može udati, jer je tada imala samo 15 godina.  On je zatražio da mu makar bude zaručnica i da će pričekati s udajom dok ne postane punoljetna.

Godinama kasnije Petar se vratio u Villarricu, odveo svoju zaručnicu u  Asunción i vjenčali su se u staroj (sada nepostojećoj) crkvi La Encarnación 27. 08. 1887. godine.

Posvetili su se poslu, imali su kuću koja je služila kao trgovina mješovitom robom u ulici Montevideo, gotovo Jejui, a zabilježena je u Trgovačkom vodiču Paragvaja, Argentine, Urugvaja i Čilea (izdanje iz 1897.).

U braku im se rodilo više djece, a nekima ne znamo datum rođenja ili smrti:

-Juan Gerónimo, kršten 29. lipnja 1885. godine i to je sve što znamo.

-Pedro Andrés, rođen 16. listopada 1886. Imao je dvoje djece rođene u Brazilu. Jednome ime ne znamo, a drugi je bio Pablo (Pali) rođen u Puerto Murtinho-MattoGrosso Brazilu. Pedro je bio majstor graditelj, zaslužan za izgradnju nekoliko crkava na sjeveru zemlje, uključujući i onu u Puerto Casadu.

-Raimundo, rođen 7. siječnja 1899. Njegovih sedmero djece su bili: Juan, Lila, Rita Julia (Nena), Justino Obdulio (Nene), Ignacio Ramón i blizanke Juana Belén (Tota i Katty). I Raimundo je bio majstor graditelj, a umro je 10. prosinca 1987.

-Águeda, ne znamo kada se rodila niti umrla. Bavila se visokom modom i nije imala djece.

-Exaltación Mercedes, rođena 14. rujna 1901. Imala je dvoje djece sa suprugom Ayalom, a zvali su se Oscar Anibal i Nelson Eugenio (Chincho i Coco).

-Gudelia, rođena 29. rujna 1907. Bila je udana za Pabla Kulku (austrijskog vojnika i bivšeg borca ​​Prvog svjetskog rata, koji je bio upravitelj ranča Puerto Frontiere u Concepciónu. Nisu imali djece.

-Petrona Pabla, rođena 1893. godine.

-Maria Victoria de Jesus, umrla 1895. godine.

-Ildelfonso, umro 1897. godine.

-Dominga Micaela, umrla 1904. godine.

-Juan, rođen 1898. godine.

 

  Petar (desno) sa sinom Raimundom

 

Petrov sin Pedro Andres i kćerka Petrona Pabla

 

Postoje dokazi da su Don Pedro i Doña Concepción imali blizance koji su rođeni nakon Pedra Andrésa. Nitko od njihove braće ih se ne sjeća jer je jedan od njih umro kao mali, a drugi s otprilike 10 do 12 godina. Bio je s ocem u luci I nesretnim slučajem je upao u vodu i utopio se.

Don Pedro Cocian Miović (Petar Kočan) umro je u 89. godini života u Asunciónu 30. ožujka 1930. godine.

Doña Concepción Benítez umrla je u dobi od 76 godina u Asunciónu 1. studenog 1944. Bila je kći heroja Rata Trojnog saveza, bojnika Sebastiána Bulla (Talijana), koji je nikada nije upoznao jer je rođena usred rata, a poginuo je u bitci kod Tuyutija 3. studenog 1867. U smrtovnici stoji da je Concepción kći Sebastiána Bulla. Posmrtni ostaci Don Pedra Cociana Miovića i Doñe Concepción Benítez sahranjeni su u Slavenskom Panteonu na groblju Recoleta u Asunciónu (fotografija) s nekoliko svoje djece i nećaka.

 

 

Slavensko Panteon i grobovi Petra, njegove supruge i neke njihove djece

 

     

Ruth koja je aktivna u hrvatskoj zajednici

 

Ruth s rodbinom i na proslavi Dana državnosti Republike Hrvatske

 

Ono što karakterizira većinu potomaka je fizička visina.
Pokušavamo nastaviti neke tradicije i hrvatske proslave, kroz obiteljska okupljanja i različite aktivnosti koje provode udruga i Klub hrvatskih potomaka u Paragvaju.

Napomena: Izvorno prezime Kočan je pretrpjelo nekoliko promjena u Paragvaju zbog izgovora i pisanja. Sada se koristi u obliku Cocian.

Napisala: Ruth Cocian