Zapis o načinu i običajima vođenja sprovoda početkom tisućudevetstotih…
Kad bi član lože umro, očekivalo se da članstvo prisustvuje sprovodu. Noć prije sprovoda doveli bi pokojnika posljednji put u njegov dom. Na bdijenje koje je trajalo cijelu noć dolazili su prijatelji i članovi lože. Sljedećeg dana bilo je vrlo dirljivo gledati sve članove lože, kako s velikim dostojanstvom i pompom, marširaju ispred mrtvačkih kola i kao ih predovid orkestar sa svojim zlatnim gajtanom.
Ponekad je trebalo proći veliku udaljenost, kao kad je Stephen Babare, koji je umro 1910., živio na križanju North 32nd i White Street. Članovi lože marširali su odatle do crkve sv. Patrika na misu zadušnicu. Nakon mise ponovno su marširali, s istim dostojanstvom, s orkestrom na čelu, do križanja South 17th Street i Avenije Jefferson. Potom su se svi postrojili s obje strane ulice, a dok su mrtvačka kola i ožalošćeni prolazili, na putu do groblja, muškarci su skidali svoje derbi šešire i stavljali ih na srce, dok je bend svirao , “Bliže sam Bože tebi”.
Matt Cuculich je bio posljednji član lože koji je pokopan na taj način, 1915. godine.
Zori Carević
Posljednji ispraćaj Stephana Babare 1910. godine.