Prema podacima koje nam je ustupio povjesničar Mijo Igor Ostojić, obitelj Dominiković iz Metkovića stekla je plemićku titulu od cara Franje Josipa. Prema predaji, car je prenoćio u njihovoj kući tijekom putovanja dolinom Neretve, što je rezultiralo dodjelom plemstva ovoj obitelji.
Najistaknutiji član obitelji bio je Filip Miho Dominiković (Metković, 1893. – Buenos Aires, 1951.), diplomat i prevoditelj. Obrazovao se na Pravnom fakultetu u Zagrebu te se nakon studija bavio odvjetničkom praksom. Po uspostavi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ušao je u diplomatsku službu i obnašao dužnost otpravnika poslova jugoslavenskog veleposlanstva u Buenos Airesu. Na toj se poziciji zadržao do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je smijenjen zbog svojih protukomunističkih stavova i otvorene potpore monarhiji.
Filip Miho Dominiković imao je tri sina: Vudrova, Knuta i Atilu, no, premda nije dugo poživio, nadživio je svu trojicu. Za sobom je ostavio bogat prevoditeljski opus, obuhvaćajući više od dvadeset djela istaknutih autora poput Niccolòa Machiavellija, Luigija Pirandella, Gustavea Flauberta, Ernesta Renana i Rabindranatha Tagorea. U Buenos Airesu bio je urednik lista Protest, koji je izlazio neredovito od 1944. godine.
Njegova je adresa bila zabilježena na trećem katu prve zgrade izgrađene za iznajmljivanje u Argentini, na adresi O’Higgins 2319, u četvrti Belgrano.
Filip Miho Dominiković ostao je zapamćen kao posljednji predstavnik jedine neretvanske obitelji kojoj je dodijeljena plemićka titula u razdoblju austrijske Dalmacije.