Povijest moje hrvatske loze je vrlo posebna jer su moji djedovi i bake po ocu i po majci bili Hrvati, svih četvero bili rođeni u istom mjestu.

Moji djed i baka po ocu MARKO SARDELIĆ BRNARDO i KATA MARINOVIĆ SALATA oboje rodom iz BLATA na otoku Korčuli, donijeli su odluku da emigriraju u Argentinu u potrazi za kvalitetnijim životom.

 

   

 

Vjenčali su se i zajedno su otputovali u Argentinu, stigavši ​​brodom u Buenos Aires. Kratko su se zadržali u Iseljeničkom hotelu i krenuli u Santa Fe, glavni grad istoimene pokrajine. Tamo su dobili troje djece: moga strica Marcosa, moju tetu Susanu i moga oca Maxima koji se rodio 6. srpnja 1935. godine.

Moji djed i baka s majčine strane bili su PETAR GAVRANIĆ JAKAS I PAULINA CETINIĆ i oboje su se rodili u Blatu. Već su bili vjenčani, kada su 1941. godine, odlučili emigrirati u Argentinu da bi izbjegli Drugi svjetski rat. I oni su se kratko zadržali u Buenos Airesu i produžili u Santa Fe. Tamo im se 18. 04. 1943. godine rodila kći jedinica MYRYAM CATALINA GAVRANIĆ JAKAS. Bila je to moja majka.

 

Šesti lijeva na nogama je moj djed Pedro Gavranic Jakas

 

Četvrta s lijeva je moja baka Paulina Cetinic

 

  Moja baka Kata Marinovic i moj otac Maximo Sardelic

 

Moja baka Kata s očeve strane i ja

 

  Moji roditelji i ja

 

Prezime Sardelić, promijenjeno je u Sardelic/Sardelich da bi se prilagodilo španjolskom jeziku.

Moji djedovi i bake otišli su iz Hrvatske bez ičega u neizvjesnost, samo sa snovima i velikom željom za napretkom i mirnim životom u zemlji dobrih prilika, ekonomske stabilnosti i sigurnosti.

Više od pola života proveli su u Argentini u gradu Santa Fe podižući svoju obitelj, stvarajući ekonomsku stabilnost i obećavajuću budućnost za svoju djecu.

Moj otac Maximo Sardelich preminuo je 22. listopada 2021.,a moja majka trenutno ima 79 godina.

Moji su se roditelji MAXIMO SARDELICH i MYRIAM GAVRNIC JAKAS upoznali 1969. godine, a vjenčali su se 25. rujna 1970. Ja, koji vam pripovijedam ovu priču, sam plod te veze i njihovo jedino dijete. Rođen sam u Santa Feu 25. rujna 1985. godine.

 

   

 

Volio bih da mogu studirati u Hrvatskoj i upoznati zemlju mojih predaka, a naročito bih volio imati priliku odvesti moju majku da vidi zemlju gdje su joj se rodili otac i majka. To je san koji momentalno ne mogu ispuniti. Zahvalan sam prilici koju nam je pružilo Visoko učilište Aspira da se natječemo za stipendiju.

MAXIMO MARTIN IVAN SARDELICH.