Božić, najveći kršćanski blagdan, oduvijek je bio više od blagdanskog dana. To je vrijeme posvećeno obitelj, toplini doma i povezivanju s namilijima. Za mnoge Hrvate koji su tražeći bolji život, napustili svoju domovinu, Božić nosi poseban emocionalni naboj. U tom blagdanu utkane su uspomene na jednostavniji život, često prožet skromnošću ali i dubokom ljubavlju prema tradiciji.

Sjećanje na mirise i okuse blagdanskog stola prate iseljenike diljem svijeta, kada bi i posljednja para bila uložena u pripremu posebnog jela, a srce doma ispunjeno radošću. Upravo ta gastronomska baština ostaje most između daleke domovine i novih krajeva u kojima su naši ljudi pronašli novi dom.

 

Božić u novim krajevima i pod novim zvijezdama

Dolazak na drugi kontinent za naše iseljenike značio je prilagodbu na nove običaje. Tako su primjerice Hrvati u Sjedinjenim Američkim Državama prigrlili praznik Thanksgiving kao svoj, kao dan kada ljudi svih religija zahvaljuju na blagoslovima koje uživaju.

Međutim, Božić je često povezan uz posve drukčije klimatske uvjete. Dok su se kod kuće grijali uz tople peći i palili svijeće, na južnoj polutki Hrvati slave Božić pod žarkim suncem. U Australiji i na Novom Zelandu mnogi tada odlaze na plažu, a jednako je i u Južnoj Americi, s izuzetkom čileanske i argentinske Patagonije. Što se ide južnije, to su ljeta sličnija dalmatinskoj zimi, hladnoj i bez snijega, pa je tamo moguće doživjeti repliku Božića iz rodne Dalmacije.

U Punta Arenasu, gradu na krajnjem jugu Čilea, članovi Hrvatskog kluba održavaju tradiciju blagdanskog pečenja kolača. Miris kroštula i fritula, koje još zovu i pršuratama, ovisno o tome odakle su, ispunjava njihov zajednički prostor, dok se recepti prenose s generacije na generaciju, što je zasluga njihovih nona koje su bile čuvarice običaja. Danas kada nas je internet povezao s cijelim svijetom, na blagdanskom stolu se nađu i kolači poput breskvica i raznih keksa koji nisu bili dio naše tradicije.

U časopisu Male novine, koji u kontinuitetu izlazi u Punta Arenasu od 1905. godine, u svakom broju objave nekoliko recepata.

Slično je i u Sjedninjenim Američkim državama, gdje glasilo Zajedničar osiguravajućeg društva Hrvatska bratska zajednica iz Pittsburgha, redovito donosi recepte koji bude uspomene na domovinu predaka.

 

Božićna priča iz povijesti Tacome: slatki okus tradicije na sjevernom Pacifiku

U srcu Tacome, na sjevernom Pacifiku, u američkoj saveznoj državi Washington, miris prošlosti i domovine predaka još uvijek živi u pričama i običajima potomaka Hvarana koji su tamo pronašli svoj dom. Sredinom 20. stoljeća, u zajednici koja je tražila načine da očuva svoje običaje, žene okupljene u Slavonian American Benevolent Society, jednom od nastarijih društava te vrste osnovanom još 1901. godine, pronašle su poseban način da prenesu tradiciju: objavljivanjem kuharica.

Među stranicama tih vrijednih knjiga, pisanih rukom žena koje su svojim receptima pričale priče, našli su se okusi djetinjstva i rodnog otoka. Paprenjaci, cviti, pršurate… svaka je stranica mirisala na Hvar, na Božić i na dom. Pršurate su postale pashurate, a opisane su kao nezaobilazni dio božićnog stola.

Pashurate nisu bile samo slatki zalogaj – one su nosile simboliku. Bile su jedino slatko koje su obitelji smjele odnijeti u crkvu, bile su tihi svjedoci vjere, skromnosti i zajedništva koje je Božić oduvijek donosio. Manda Mladineo je svoj recept prenijela, ne samo kao uputu za izradu, već kao most između prošlosti i budućnosti, povezujući generacije i kontinente. Za vrijeme, najčešće, bijelog Božića sjevernog Pacifika, pashurate su podsjetnik na to tko su ti ljudi i odakle dolaze.

 

Ljubav u okusu lumblije

Posebnu priču nosi lumblija, tradicionalni kolač iz Blata na otoku Korčuli, koji su Blaćani u Brazilu brižno sačuvali. Lumblija je 2022. godine dobila europsku oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla, čime je postala simbol ne samo okusa, već i priče o ljubavi i sjećanju. Njezin naziv, proizašao je iz riječi n’oublie pas (ne zaboravi me), a podsjeća na ljubavnu priču koja je nadživjela vrijeme i jezične barijere.

Za pripremu lumblije, između ostalog, potreban je varenik, reducirani vinski mošt, koji se rijetko može naći ako ne proizvodiš vlastito vino. U Sao Paulu lumbilju rade u Društvu prijatelja Dalmacije, čiji su članovi potomci Blaćana, a nutricionistica Katia Gavranich Camargo, predsjednica društva, objavila je recept u svojoj hrvatskoj kuharici, jedinoj u Brazilu. Možda njihova lumblija nije sasvim autentična, ali sigurno je način čuvanja povezanosti s korijenima.

 

Božić kao vrijeme sjećanja i ljubavi

Unatoč svim izazovima, hrvatski iseljenici širom svijeta pronalaze načine da Božiću udahnu duh doma. Ponekad su jela prilagođena lokalnim namirnicama, ali poruka ostaje ista – kroz obiteljske običaje, mirise i okuse blagdanskog stola, iseljenici ostaju povezani s domovinom svojih predaka.

Božić nije samo blagdan svjetla i darivanja, već i vrijeme kada toplina doma i ljubav brišu sve granice. Dok naši sunarodnjaci negdje daleko stvaraju svoje blagdanske priče, mi im šaljemo svoje misli i srdačne želje, uz nadu da svaki njihov kolač, ma kako prilagođen bio, bude slatki podsjetnik na korijene.

Neka im Božić donese mir, radost i sjećanje na dom, gdje god bili.

 

 

 

 

 

Autorica: Branka Bezić Filipović