Ovo je kratka priča o mojim roditeljima Nikoli i Jeleni Vrdoljak:
Moj tata je plesao u ‘’Joži Vlahović’’ (folklorni ansambl) u Zagrebu prije nego što se preselio u Imotski raditi kao stomatolog. Tamo je upoznao i oženio moju mamu i tamo su zasnovali našu obitelj. Zbog političke klime u ondašnjoj Jugoslaviji moji roditelji su se preselili u Kanadu 1968. godine s nadom u bolji život. Dvije godine kasnije 1970. Đuka Haramustek obratio se mom tati da pomogne podučavati i voditi male folklornu grupu u ulici Dupont u Torontu. Grupa je rasla tijekom sljedećih nekoliko godina, a od 1972. djelovala je kao Kanadsko hrvatski folklorni ansambl ‘’Zrinski Frankopan’’ službeno osnovan kao volonterska grupa. CCFE ‘’Zrinski Frankopan’’ nastupao je po hrvatskim središtima diljem Kanade, na širem području Toronta i stjecanjem popularnosti u cijeloj zajednici Ontarija, dobili su nadimak “Leteći Zrinski”.
Duboko razumijevanje hrvatske kulture i folklora koje je moj tata imao bilo je veliki katalizator njihovog uspjeha, ali uvijek je govorio da ne bi mogao ništa od toga učiniti bez podrške moje mame Jelene. Ona je uvijek bila aktivna iza pozornice s pripremama, kostimiranjem, ali i najglasnija podrška grupi na svakom nastupu. Imali smo privilegiju nastupiti na mnogim mjestima diljem Kanade i inozemstva. Neke od značajnijih izvedbi bile su na Dvjestotu obljetnicu Kanade, nastup u Bijeloj kući, na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu, na Danu Kanade u gradskoj vijećnici, na Uskrsu oko svijeta i Božiću po svijetu. Visoka razima izvedbi ‘’Zrinski Frankopana’’ otvorio je vrata za globalne nastupe u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama i naravno od obale do obale u Kanadi.
Važnost obitelji, prijatelja, Kanade, Hrvatske i ljubavi koju su gajili prema KKFE Zrinski Frankopan Inc (njihovo treće dijete) prevladavalo je kroz njihov život. Moji roditelji Nikola i Jelena nisu više s nama, ali ostavili su nasljeđe koje i dalje utječe na kanadske hrvatske zajednice!
Ivana Ferenac
Nikica i Jelena Vrdoljak