Moje ime je Valentina Rendich i imam 24 godine. Živim u mjestu San Antonio de Padua, u općini Merlo, provincija Buenos Aires. Profesionalna sam fotografkinja i trenutačno se također bavim video produkcijom.

Godine 2019. studirala sam fotonovinarstvo na Sveučilištu u Matanzi, a 2020. godine upisala sam studij fotografije na Nacionalnom sveučilištu San Martín. Sljedeće godine završavam studij, tijekom kojeg ću raditi na diplomskoj tezi.

Moj pristup fotografiji je dokumentaristički, ali i autorski. Trenutačno radim u odjelu za odnose s javnošću kao zaposlenica, no željela bih se u budućnosti posvetiti radu kao slobodna umjetnica.

Dodatno sam se obrazovala u području dizajna te sam pohađala tečajeve grafičkog dizajna, UX/UI dizajna i motion grafike.

Posebno me zanima kako se povijest i umjetnost prožimaju – kroz pristup prošlosti i stvaranje kolektivnih sjećanja putem fotografije i vizualnih umjetnosti, kao i kroz refleksiju sadašnjeg trenutka, čak i u kontekstu prekomjerne izloženosti slikama.

U skoroj budućnosti, voljela bih realizirati neki fotografski projekt na području Hrvatske, kao i dodatno se obrazovati u umjetnosti.

 

 

 

 

Dokumentarne fotografije Valentine Rendich:

 

 

 

 

 

 

 

“VOID”

“Void” je serija fotomontaža nastala u sklopu predmeta Digitalna postprodukcija tijekom 2022. godine.
Koncept serije temelji se na zamišljanju distopijske, futurističke stvarnosti inspirirane tehnološkim fenomenima koji su se pojavili posljednjih godina, poput virtualne stvarnosti, proširene stvarnosti i metaverzuma.
Izrada serije realizirana je prije pojave umjetne inteligencije kakvu danas poznajemo i koristimo.

Estetika i kompozicija slika proizlaze iz dihotomije: melankolije za onim što ostavljamo iza sebe i uzbuđenja zbog ulaska u novi svijet. Neka od pitanja koja potiču promišljanje ovih slika su: uloga ljudskih odnosa i kako se oni transformiraju, kako materijalnost možemo zamisliti u virtualnom prostoru, kako se odnosimo prema vlastitoj tjelesnosti i kako bi se taj osjećaj mogao mijenjati s pojavom virtualnog “ja”, koji interesi stoje iza izgradnje virtualnog svijeta, kakav bi bio društveni utjecaj takvog svijeta, uz mnoga druga pitanja koja dovode do preispitivanja samog smisla postojanja.

Glavni alati korišteni u fotomontažama:

  • Maske: Svaka fotomontaža sadrži najmanje tri kombinirane slike. Svaki odabrani element izoliran je pomoću maski, koje su također korištene za prilagodbu kutija za podešavanje ili filtara na pametnim objektima.
  • Selektiranja: Elementi na slikama većinom su selektirani pomoću alata Brzi odabir, dok je u nekim slučajevima korišten i alat za odabir subjekta. Oba odabira su naknadno usavršena alatom Poligonalni laso, a na kraju su dodatno uređena opcijom “Odaberi i primijeni masku”.
  • Četke: Koristile su se na maskama, u nekim slučajevima uz prilagodbu protoka, neprozirnosti i tvrdoće linija, ovisno o željenom rezultatu. Primjerice, kod slike 3 četke su korištene za popunjavanje dijelova slika koji su bili odrezani. Alternativa ovome mogla je biti upotreba alata Generativno popunjavanje, koji je sada dostupan u Photoshopu.
  • Slojevi za podešavanje: Korišteni su slojevi s postavkama poput Jednolične boje, Svjetlina/Kontrast, Krivulje, Ton/Zasićenje i Filter fotografije. U većini slučajeva korišteni su za prilagodbu kontrasta i boja slika. Alati Ton/Zasićenje i Filter fotografije bili su ključni za stvaranje estetske kohezije cijele serije. Prije finalne izrade fotomontaža definirana je paleta boja kako bi se poruka učinkovitije prenijela.
  • Načini spajanja: Jedan od najkorištenijih alata za cijelu seriju. Prilikom postavljanja slika na platno, prije donošenja odluke o selekcijama ili primjeni slojeva za podešavanje, slike su slagane i isprobavani su različiti načini spajanja kako bi se dobio zanimljiv rezultat. Također, često je korišten alat Stilovi sloja > Opcije spajanja > Trenutni sloj/Donji sloj.
  • Pametni objekti: Najviše su korišteni za filtre. Pretvaranjem elemenata u pametne objekte omogućeno je destruktivno uređivanje. Primjerice, na slici 1 pozadina je pametni objekt na koji je primijenjen Gaussovski filtar zamućenja, a zatim je prilagođen maskom i četkom za postizanje efekta dubinske oštrine.
  • Transformacije i filtri: Korišteni su na različite načine prema zahtjevima slike. Primjerice, na slici 2 korišten je alat Točka bijega za stvaranje mreža na travi, koje su potom prilagođene alatom Transformacija > Deformacija. Na istu sliku primijenjen je filtar Izobličenje > Smanjenje za dočaravanje nepravilnosti terena. Na sve slike dodan je filtar Šum kako bi se pojačala “retro” estetika i ujednačile selekcije.

Zaključak:
Ključni dio procesa bilo je traženje referenci, pri čemu je glazba igrala značajnu ulogu. U nastavku je priložen popis pjesama koji je bio pratitelj u radu na seriji: